ponedjeljak, 29.05.2006.
Ja sam, znate, ne zahtjevna mušterija
Imam početkom 6 mj. 10-tu godišnjicu mature, a krajem 6. mj. svatove u kojem smo kumovi, pa kako se mi žene volimo naspremat u takvim prilikama, odlučila ja u petak otići u šoping. Lube otiš'o na svoju stranu, ja na svoju. Bolje nek' obavlja svoje poslove po gradu nego da meni dahće za vratom, muško je, pa nema živaca za ikakav šoping.  Htjela sam haljinu u stilu 50-tih. Ima ih hrpa u gradu, ali u Importanne galeriji sam našla The Onu.  Haljina koju sam izabrala je model kao na slici, ali s točkicama. Samo, problem je što su sve te haljine veličine 38 i 40, nema većih-nema manjih, a ja sam više tip džepne Venere, pa mi je sve bilo veliko. Dužina haljine sve 5. ali u prsima prevelika. Nema problema, kaže prodavačica, mi sužavamo, samo da ja nju pričekam da posluži mušteriju koja je baš ušla. Nek' se ja presvučem u svoju odjeću, pa će me odvesti negdje u podrum kod krojačice. Ali, bila sam se već skinula i obukla 100x u 2 sata, pa reko'; idem ja u haljini, svoje nosim sa sobom, da se ne moram presvlačit opet kod krojačice. I čekam ja da ona posluži mušteriju, al' stalno ulaze novi. Ja već nestrpljiva i gladna (čitaj nervozna). Vidi ona da ja žurim, pa će ona meni objasniti gdje je krojačica, pa neka ja odem sama. Ajd' ok, jer ću još malo pustit' korijenje. Uzmem ja svoje krpice preko ruke, drugom rukom držim haljinu i tražim lift. Moram u podrum. Uđem u lift, a tamo dva poslovna čovjeka u odijelima, stojim ja s njima i skužim kako ja njima izgledam: imam na sebi samo svoje gaće, nosim svoju odjeću preko ruke i viri moj grudnjak, a držim haljinu rukom jer bi lako mogla pokazat i svoje sise, ako haljina sklizne. Izgledam kao da bježim s kakve jebačine. Koji neugodnjak me uhvatio!!!. Stane lift, ja brzo izjurim. Moram ići lijevo, rekla prodavačica, i uletim u glavni ured Hrvatske turističke zajednice. Stojim na sred ureda kao da me ljubavnik upravo ister'o iz stana i tražim krojački salon. Očito je da tu nema nikakve krojačice, a žena iz TZ me blijedo gleda.  Kup' krpc'e, drž haljinu i natrag u lift. Fulala sam kat. Uđem u lift, opet ona dva poslovna čovijeka, kao da mi nije dosta sramote. Našla sam na kraju krojačicu, ali nije mi mogla danas suzit, bla, bla. Vratim se u butik da platim tu haljinu i da više pobjegnem odatle, sužavat ću ju doma, i kaže mi prodavačica: joj kad bi sve mušterije bile ne zahtjevne kao Vi! M'rš! Pa kad nitko neće podnosit toliko sramote kao ja! Zapravo, nije ženska kriva, lijepo mi je rekla da se obučem. |
