Ne, uopće neću komentirati latest news from Markov trg and Banski dvori. Svaki Hrvatica i Hrvat koji imaju televiziju, radio, čitaju novine, surfaju netom ili barem pomole glavu kroz vrata ili prozor znaju što se događa, tako da ne vidim razlog za ponavljanjem psovki koje s takvim očitim zadovoljstvom sipam tu u dnevnom boravku svog iznajmljenog stana. Čak neću ni komentirati kako su mi svi skupa postali još gadniji i ozbiljno razmišljam da počnem štedjeti za plaćenog terorista samoubojicu… Iako ne vidim zašto bih ga morao platiti, no dobro… O detaljima ću s njim poslije obavljena posla, hahahaha…
Ne, evo, čekam. Čekam sredinu sljedećeg tjedna. Tad bih trebao ponovo poslati mail profesoru iz anatomije i dogovoriti se za usmeni. To je jedino što mi je još ostalo s ovog preddiplomskog. Jučer smo Semmy i ja tako spektakularno riješili histologiju da se još uvijek sami sebi divimo. Ona je isti dan riješila i histologiju i fiziologiju, a ja sam bio učio anatomiju (oh, happy day, za nekoliko trenutaka ću vam ispričati KAKO je tekao taj pismeni) i stvarno mi se nije učila histologija. Učili smo je sve skupa 3 sata, ako i toliko… DA ne spominjem i prepoznavanje preparata (kolokvijich)… Uglavnom, pokupio sam 5 iz toga, stvarno sam dosta naučio, puno toga i zapamtio i oduševljen sam i kolegijem i profesoricom!
Anatomija. Pojavivši se gore na Šalati osam milenija ranije, po dobrom starom običaju, smrzavao sam se na hladnom vjetru i neumornoj kiši i motao se pred ulazom na MEF. Nije mi se ulazilo unutra jer je sve bilo pusto, a osim toga, tu nisam ni pisao ispit. Šetuckao sam gore-dolje ispred ulaza sve dok nisam dignuo turgor portiru koji je izašao i „predložio“ mi da sjednem unutra. Ignorirao sam ga i pošao do Zavoda.
Milijun ljudi. Ponavljam još nešto malo, ne da mi se, umoran sam, 18 je sati i spava mi se jer sam čitav dan u gradu. Po glavi mi se miješaju kranijalni živci (figurativno rečeno, je li), mišići, podjela abdomena i sve moguće kosti… Sjedam u predavaonicu i profesor najavljuje pismeni, jer nas je previše…
Pravila:
1) Pisati velikim tiskanim slovima
2) Potpis na dnu
3) Datum te datum roka na vrhu
4) Križati netočne se smije ali pokraj svakog prekriženog ide POTPIS
5) Pored svakog točno nadopisanog POTPIS!
6) SVIH deset pitanja mora biti riješeno za 2!
7) Piše se deset minuta.
Još nešto? Da vam se potpišem na guzicu, možda? No dobro… Dobijem test i počinjem pisati. Sve znam osim jedne sitnice. Gdje li ide vena renalis, kvragu i ona??? Ah, oh, gdje li se samo ulijeva?? Tik-tak, tik-tak, dvije su minute ostale do kraja i čujem profesora kako iza mene pizdi na kolegicu kako joj ispit neće oduzeti ali da joj nema smisla nastaviti pisati jer joj ga neće priznati. Još pizdi kako je to problem našeg društva i časti dotično odurnim epitetima. Tri sekunde poslije saznajem da je cura pisala malim slovima. Sasvim slučajno, u tom trenutku pogled mi padne na moj vlastiti test i što tamo otkrijem? Da…
Minuta i pedeset sekundi do kraja ispita, mahnito križam sve svoje (točne) odgovore, potpisujem se pored njih, dopisujem to isto ali velikim tiskanim slovima i opet se potpisujem. Dvadeset autograma u manje od dvije minute, nisam se toliko ispotpisivao u životu! I, od silnoga stresa, nije ni čudo što sam napisao da se vena renalis ulijeva u venu mesentericu inferior, umjesto u venu CAVU inferior…
Duboko se ispričavam što sam odurni pripadnik društva i što sam NAMJERNO pisao malim slovima. Profesora kao glavnog stresora ću, onako, blago zaboraviti? Oh, ok, my bad. Čovjek je dao pravila igre (njegova igra, njegova pravila), a ja nisam imao izbora nego pristati na njih. Jbga, my bad, nisam pazio… I zato sam ljut sam na sebe. Devet točnih od deset. Vena renalis…
I tako propadoh anatomiju. No, nije to toliki problem koliko se meni ne da. Naime, sada se moram dogovoriti s njim za usmeni i odlaziti do njega sve dok ne položim. Nije teško, nema toga puno, zanimljivo je i korisno (ipak je to moje tijelo!) ali sam se iskreno nadao da ću se toga riješiti taj dan i sada biti sretan, miran i ponosni vlasnik prve titule u životu… Ah, za to ću se morati strpiti još malo…
Inače, ako koga zanima, jako sam i veoma i opasno sretan i zadovoljan… ;)))
What else? Čim položim anatomiju, dane ću početi provoditi čitanjem knjiga… Toliko ih se već nataložilo na popisu da moram početi. Zlica, Nessa (Bookeraj, naravno, ali i ostali), jeste li čitale Imprimatur i nastavke? To mi je sljedeće na popisu (MORAM se maknuti od fantasyja malo!) i s tim bih krenuo. I Kingov „Dark Tower“ serija (što, pa nije čisti fantasy! :P ). Idem si organizirati plan za sutra, trebam početi ponavljati anatomiju :)
|