Iako mi je već zlo od Worda jer je cijeli dan otvoren, ne bih li upregnuo ovo malo sive tvar i napisao koju smislenu rečenicu u seminarski rad (koji sam KONAČNO počeo pisati!), odlučio sam i nabaciti pokoju na ove prostore, čisto sentimenta radi...
Evolucija teče, as it always does. Moram priznati da mi je to, nakon fiziologije, najdraža grana biologije i uopće ne vidim zašto jednog dana ne bih mogao spojiti dulcis cum utile. Naravno, činjenicu da su evoluciju strpali pod modul Zoologija neću niti spominjati. Sreća pa se mogu uzimati predmeti s bilo kojeg modula i smjera (hence the reason zašto uopće ne vidim smisla u jbknju sa svim tim upisima i listama i sl...).
Kava nema efekta. No, I stand corrected, ima efekta, samo ne onaj koji sam priželjkivao. Oh, održala me budnim, alright, ali su se viši kognitivni centri zdušno pogasili, već oko 22h tamo. Činjenica da svejedno pišem post samo pokazuje kako za tu aktivnost ne treba više od primordijalnih, rudimentarnih mentalnih sposobnosti. Vjerojatno bi i polupijani mandril uspio skucati šačicu poluinteligentnih izjava, poput ove koju upravo čitate. Gle, upravo sam popljuvao ono što već 4 godine tako brižno radim i uzgajam. How sexy... Baš sam si kewl danas...
Oh, vidim da je još centara po neokorteksu pocrkalo pod navalom kofeina. Da ne spominjem tihu revoluciju koju predvodi gaster, a slijede ga svi ovi gadovi sluzavi nizvodno... Hmmm... Definitivno nije uputno piti kavu tako kasno, na prazan želudac. Rješenje? Napuniti želudac prije konzumacije. Ah, jbga, time limit. Nothing solid shall pass the buccal cavitiy after 9pm... YOU SHALL NOT PASS!!! Yeah, see me sneaking pršut into my mouth svaki put kad se, ko fol, pokušam približiti frižideru da uzmem malo vode. :) Fenomenalno, pokušavam prevariti samoga sebe... Što je žalosno, uspijeva mi... :(
Anyway, iako sam behind schedule za danas, što se seminarskog tiče, osjećam da ću sutra nadoknaditi. Naime, zadnja dva dana počinje tek popodne, oko 3. Ako se svojski potrudim, možda sutra uspijem početi već oko 10! That remains to be seen. Speaking of stuff being seen, ispred mene su tri laptopa. Moj i dva ćaćina, jedan stariji od drugoga. Ovog Compaqa je valjda sam Ramzezs koristio za skidanje pornjave, a Toshiba je ispala u prvoj nanosekundi nakon Velikog praska... No nema veze, oboje služe svrsi, a to je smanjivanje potrebe da šaltam među prozorima. Ovako pišem na svome, a knjige koje koristim kao izvore imam pootvarane na ova dva starca. Naime, većina literature mi je u PDF-u, pa onda moram tako...
Pisanje samog seminarskog je veoma zatupljujuća aktivnost. Naivno sam pomislio da u tome ima malo spisateljske slobode. A, rog! Sve se svodi na citiranje i navođenje odakle si prepisao dotični članak. Stupidno, ako mene pitate. Ok, ponekad napišem nešto svoje, čisto kao prijelaz prema novoj podtemi ali svejedno... Nigdje kreativnosti, nigdje samostalnosti, samo nabranjanje činjenica što su drugi rekli... Neš mi ti završnog rada... Najveći problem koji imam s time jest procjenjivanje što je bitno, a što nije, spomenuti... Idiotic...
Slušam muziku. Nisam odavno. Ovako kasno, mislim... Većinom se navečer toliko umorim dnevnim tjelesnim aktivnostima da se onesvijestim u krevet već oko 22h i ne pada mi na pamet trošiti bateriju na Zenichu na nešto što neću čuti jer ću naširoko producirati alfa valove i mahnito kolutati očima...
Mda. Zapravo mi se užasno spava, a glupi simpatikus mi ne da da se opustim nego me drži napetim ko strunu. Sad bih trebao nešto požderat, napumpat malo acetilkolina preko sinapsi i zaspat ko svinjče pored korita. E, neću... Whatever... Idem, c u...
|