iliti "Zagrobni trijalog". S tim da gujavica šuti, u sljedećem dijelu ćemo i njoj podariti moć govora... Ovo je nastalo prije pola sata na Ulfuzovo inzistiranje jer je onda napravila prvi dio pričice i naredila mi da nešto napišem... Pa da vidimo što je i kako ispalo:
Mjesno groblje u Grobniku obavijala je gusta, ljepljiva magla. Malo neobično, s obzirom da je sredina svibnja i da su magle općenito rijetka pojava u okolici Rijeke, a pogotovo kada se pojave u petom mjesecu. Stoga je i šumska sova, koja je budno promatrala okolinu svojim jantarnim očima, razmišljala što li se to zaboga događa sa zrakom. Čula je miša kako trčkara po mramornim pločama koje prekrivaju grobove ali koliko god se trudila, nije ga mogla vidjeti. Frustriralo ju je to, neopisivo, tako da se pomaknula jednu granu na čempresu niže te pokušala ponovo probiti magleni oklop svojim oštrim vidom. Ništa. Sada već ljuta, našušurila je perje i huknula iz svega glasa, poručujući time mužu sovcu da stavi djecu u krevet, jer očito noćas opet nema ručka.
-Jesi li čuo??
-Ne baš, Ulfuz, zaboravljaš da mi je jučer rovka odnijela desno uho. A u lijevom mi već tri dana sjedi obitelj veoma nemirnih i glasnih uholaža. Kako da išta čujem onda, hm?
-Medo, ne kenjaj. Mislim da je netko tu. Čula sam nekoga poviše, netko je rekao „hej“. Netko se šulja, netko prolazi, daj čuješ li, netk....
-Ulfuz, ako začepiš to pola labrnje što ti je još ostalo na licu, možda nešto i čujem... Čekaj... Mislim da... Koji je ono danas dan tj. noć? Jel srijeda?
-Mislim srijeda. Brojala bi na prste ali pola mi ih je ostalo u onoj erlenmayerici kada se naša draga asistentica razmahivala helebardom po praktikumu. Još dok smo bili živatci...
-E ako je srijeda, onda je to gospođa Lešić, vraća se najvjerojatnije natrag u svoju rupu na parceli 23. Vidiš ti stare frajle! Stotinu i dvadeset jednu godinu je mrtva, a još se dere s onim kosturom tamo u kripti na ulazu... Sram je nije bilo. Jedan pošteni leš ima da sjedi u svojoj rupi i pusti ostale da trule u miru. I još svaki put fula svoj grob! Sjećaš se onda kad se meni prošli put uvalila u lijes? Skoro me srce strefilo!
-Medo, trula dušo, ti nemaš srce! To jest, imaš ga ali se nalazi u formalinu na medicinskom faksu....
-Dobro, ubij me! To se samo tako kaže!
-Da te ubijem? Hihihihi, ubiti mrtvaca! Mislim da ti je ova gujavica počela nagrizati mozak...
-Gujav...? MIŠKO!!!!! Ne u tu rupu, Miško! Koliko ti puta moram reć, ti crve beskorisni, ne ulazi mi kroz nos, poslije me tri dana boli mozak od tebe! Idi van. Van, kad ti kažem... Izlazi! Joooj... pa od svih opcija koje su mu bile ponuđene za reinkarnaciju, on odabere gujavicu. Gujavicu!!! Koliko glup moraš biti za to?
-Manje glup nego ti. Upravo si mu okrenuo šupak, eto već se zavuko do pola tvog rektuma. Vidim ga kako prolazi pokraj tog krnjaka od slijepog crijeva što ti je ostalo...
-MIŠKO!!!! Koji je problem s tobom i rupama?? Ti bi trebao rahliti zemlju a ne ostatke mojih crijeva... Daj se makni, škakiljaš mi crijevne resice... Ako kihnem, bit će me posvuda..
.
-Medo? A znaš li ti da je jedna minuta do ponoći? Moramo vani, a kako ćemo ako se netko šeće po groblju sada? Još mi samo fali da opet nekoga ubijem. Sjećaš se onih narkomana koji su se urokavali tu poviše, baš na mom nadgrobnjaku? E baš sam morala ustat dok se on puco u žilu! I stojim tako, jednom nogom u grobu, mičem ovu gujavu budalu sa sebe, pazim da ga ne prepolovim, a narkić me ugleda i zabije si iglu do mozga! Neš ti, kao da je mrtvaca vidio! I onda još hitna, policija... Tri dana nisam mogla ustat, ufatila me reuma, ukočila se... Da ne govorim kako me vrat bolio. Teta je baš morala biti škrta i kupiti mi četiri broja manji lijes...
Govoreći sve to, Ulfuz je, teško stenjući onim dijelićem pluća koji još nije otpao, čekićem otkivala jedan po jedan čavao iz svog lijesa... Izvadivši i zadnjeg, maknula je Miška koji je uporno pokušavao uklizati u njen nos, spremila ga u džep, te podigla poklopac lijesa i nadgrobnu ploču...
-Gleee, Medo, teta Lukrecija je maglu poslala! Kako je draga... Baš nije trebala!
-I nije. Leće sam zaboravio staviti, ništa ne vidim. Gdje mi je oko? Gdje sam ga stav... ANTE!!!! Vrati to isti tren ovamo! Vrati! Ma kad te ja...VRATI kažem ti, batina ćeš dobit...Vamo dolazi! Tako...
-Medooo. Nemoj ga tako, vidi kako je jadan...proziran...tanak, hihihi!
-Zadnje što mi treba je da me sad zajebava kleptoman poltergeist... Nek ide tamo u mrtvačnicu i krade babama proteze, ako se ne varam, upravo je u tijeku neko bdijenje... I daj makni tu budalu već jednom, opet pokušava u nos ti ući...
-Miško? Miško, mi sad idemo na sastanak preminulih nakon 2005., moramo raspraviti o uvođenju poreza na širenje smrada... Ovi stariji ne da bazde nego štipa za nos koliko smrde! Jel me čuješ? Kopuliraj s mojim prstom jednom za da i dvaput za ne... Jel to bilo jednom? Aha... Ti lijepo, ako što budeš trebao, dopuži tamo do groba dunda Gojka, to ti je onaj sa zelenim kerubinom. I pazi se preko travnjaka, zna ponekad proći grobar s grabljama, zadnje što mi treba je da skupljam tvoje kolutiće po čitavom Grobniku... Imaš tamo u dnu moga lijesa malo svježe zemlje, upalo je jučer dok su zakapali onog nesretnika s bakteriologije što je ustima pipetirao bakteriju plinske gangrene pa se malo zagrcnuo... Budala... Taj ne da će smrdit dok se bude raspadao nego...! Posadit ću mu ruže u utrobu, čim taj dio struli...
-Ulfuz, daj prestani pričati sa crvom i idemo, Lešićka je pošla spat, zrak je čist, magla drži... Ponoća je... Sad je prilika. Idemo!
|