|
„Dragi putnici, dobrodošli u Zagreb. Temperatura zraka je čitavih 16 stupnjeva, vrijeme je lijepo. Zahvaljujemo vam što ste letjeli Croatiom Airlines (kao da imaš nekog izbora), članicom Regional Star Alliancea. Još jednom se ispričavamo zbog 20-ominutnog kašnjenja uzrokovanog tehničkim problemima vezanim za promjenu gume i popravak jednog od dva motora. Nadamo se da se niste usrali od straha da ćemo se srušiti, poput putnika na prethodnom letu. Neš ti, kao da je probušena guma razlog za obustavu slijetanja, mislim stvarno... No, ako želite podići prtljagu, pođite sada... da, gospođa, samo vi pregazite desetoro djece pred sobom, MA BRAVO, tko će sada čistiti prolivenu mineralnu vodu Jamnica, znate li da to T-Mobile sponzorira a oni su strašno čangrizavi!!! Anyhow, mrš iz aviona i da vas više ne vidim, digli ste mi tlak dok sam morala s onim naštimanim osmijehom dijelit paprenjake uokolo, da samo znate kako me boli faca od tog smiješka nakon svakog leta, moram na rehabilitaciju, jebla vam ja mater! MARŠ VAN, gubi se ti pederčino garava, ti koji si odbio paprenjak, da da, baš ti, što buljiš, oš da te na ražanj nabodem??? MIČI MI SE S PUTA, idem u kokpit popušit kapetanu. A ti, Medo, ako želiš podić svoju poderanu bursu, idi van.... Da, poderana ti je, isto kao i prošla, hahahaha, što si mislio da ćeš proć lišo? E nema ti zajebancije s Pleso Boysima, ne, ne... Idi i uzmi si jebenu bursu, misliš da ne znamo kako ti je ćaća dolje u Dbk preko veze uvalio i drugu bursu, hm? Heeeee, ma kad te ja dohvatim, jebem ti strinu, đe mi je ona maska za disanje da te udavim njome.... PIČKA TI materina, stoko neodgojena londonska, tiš mi na nogu gazit, jel? Znaš koliko sam ovog Manola platila, mater ti, pola svoje godišnje stjuardetske plaće iskašljala.....“
Sve je to prolazilo kroz glavu lijepoj stjuardesi dok je ispraćala putnike, stojeći na vratima i otkrivajući nisku bisernobijelih zuba.... I svaka čast njenoj profesionalnosti, sve je to zatomila u sebi, iz nje je izviralo samo: „Hvala što ste letjeli Croatiom, doviđenja, hvala, thank you for flying with RSA and CA, thank you, hvala....“ Bravo teto!
A ja? Evo sjedim u Dubravi (what a shock) i upravo sam šokiran jednom porukom poprilično odrješitog karaktera, deboto zapovjedničkog.... Naime, odem ja na moj MySpace da vidim ima li što novo i primjetim da mi je neko apeno poslo poruku u inbox. I pogledam ja što je... Neka Michelle iz Poljske. Reče žena (26 god) kako je švrljala MySpaceom i naletila tako na moju stranicu, pročitala što napisah i svidjelo joj se, valjda. I napiše mi kako bi ona i ja trebali biti prijatelji jer joj se činim kao duhovit a možda i sladak. Srećom nije napisala „we must be friends“, koristila se malo manje obligatornim „should“ ali svejedno zvuči kao prisila! Rekoh joj ja da nemam ništa protiv, na kraju krajeva, na MySpaceu sam upravo zbog međunarodnog prijateljstva... A za ono cute joj rekoh neka za sada ostane na njezinom „maybe cute“, jer sam inače primjer kako „NE izgledati“ ako držite do sebe... Tako, poprilično me zanima što će se dogoditi....
Tako, dosta za sada o tome... Što se danas dogodilo? Pa ništa strašno... Vratila nam se Žutoperka (koju ćemo od sada zvati Čuperak, ni sam ne znam zašto ali eto, Miško has spoken) iz Rijeke i donijela nam buljuk bilja za herbarij. A i ja dopotezo sa sobom desetak komada. A tridesetak se preša kod Miška. Stoga ćemo mi imat jedno 123 biljke u herbariju u kojem bi ih trebalo biti pedeset i ni anjci više! Bumo vidli, neee? A dok smo čekali Čuperka, Miško i ja smo sjedili u onom „elitnom bircu“, kako on to zove, poviše one knjižare na trgu i svisoka gledali na ljude kako milje ispod. Bio on elitni ili ne, mene podsjeća na kupleraj, a ni ženske koje su sjedile unutra nisu previše odudarale od mog prvog dojma... Sve one čudne ležaljke, baldahinići, naslonjačići... Strawa. A tek the smell koji se širio unutrašnjošću! Kao da je štrcnulo previše.... no, nečega, jebiga sad, kupleraj one hundred precent.... U svakom slučaju, sjeđasmo i raspravljasmo o činjenici kako se my darling konačno, nakon dosta vremena, osjeća (on osjeća, čuješ li puče, slavi to!) dobro, samo malo pospano (ma nemoj mi rijet...) i zbunjeno (ih, Zbunjenost bi se zbunila kad bi njega vidila). Poslije ga je opet, nakon dosta vremena također, uhvatilo da me hvata po tramvaju. I dok me on držo za sisu, dok sam ja njega nonšalantno mazio i pričao s Čuperkom kao da je sve K.O., ljudi su se lagano dobacivali čudnim pogledima.... Joj što bi volio da jednom nekome tako otkaže pacemaker, fakat bi volio....
Eto, nisam više raspoložen za piskaranje, napustila me prijateljica Kinky Inspiration pa mi se ne da više... A i spava mi se... A još nisam ni jeo, nit se opro, a borami ni nazvo mater.... A sad idem. Pojest mater, oprat meso i nazvat tuš.... Tako nekako...
P.S. Zbilja nemam snage za avizat sve blogove i svima ostavit komentar pa se smatrajte svi vi moji čitatelji pozdravljeni, komentirani, obradovani, rasplakani, „kaj god“ rekao bi moj Miškec....
|