Ovo jednostavno moram neđe zapisat. Đeš bolje nego na blog. Dakle, radi se o filmu od sinoć na novoj Tajna Bermudskog trokuta. Film je tako fenomenalan da to nije normalno.
Sve počinje kada četvero ljudi odluči poći malo na krstarenje brodićem, ulovit koju ribu i sl. I naravno, odabrali su najhit sezone: Bermudski trokut! Već vidim reklamu: "Posjetite Bermudski trokut i ujedno i nestanite, doživite nezaboravan susret s morskim duhovima, probajte poginut, spalite prastaru brodinu i još mnogo toga, sve za samo 2999,99$ (plativo u više rata)"
Znači, imamo 4 čovjeka: jednu glupu Kokoš, jednog Pohlepnog međeda, Zabadalo koji je cijeli prekriven kremom za sunčanje da ne bi slučajno pocrnio i Junačinu koja spasi stvar, donekle. Tu su još i Kapetan brodića i njegova Sisata prva časnica. Krenuli su na plovidbu u brodiću koji očito nije bio opituran dvjesto godina, drmusav i jadan ali njima nije smetalo. Neđe nasred pučine, Kokoš se odluči bacit u more da malo zapliva. Činjenicu da je odozdo vreba milijun gladnih morskih pasa je zanemarila. Nešto ju je ipak dofatilo, a što drugo nego dečkić u mornarskom odjelcu. Nakon napada histerije, davljenja, ispuštanja 10 litara dragocjenog kisika pod morem, Kokoš bi spašena. Tada je Zbadalo progovorio o čudnoj žutoj magli i o nekom brodu koji je nestao prije šeset godina. Naravno, nakon deset minuta, brodić proguta žuta magla i oni se odjednom nađu pokraj ogromne brodine koja je samo njih čekala. Zaboravio sam napomenuti da su duhovi već spizdili radio na brodiću pa je ekipa morala poć na ogromni brod iz 1939. godine i potražit novi radio. Nakon što se Sisata prva časnica uvjerila peset puta da je dobro vezala brodić za brodinu, krenuli su u unutrašnjost broda.
E, sada počinju one sočne stvari. Čim su prekoračili prag velike plesne dvorane, pjati stari šeset godina su zazveketali, duhovi su se javili (yeeeeeeeeeeeees, ašnjašašf huhušašaša, haejhuhajtopihaha). Duhovi nisu naročito elokventni ali našim junacima se naježila kožica. Mudri Kapetan je zaključio da stari motori savršeno rade nakon šeset godina na nemilom moru, u olujama, maglama, koroziji i ostatku kemijskih procesa. On krene dolje u strojarnicu da pokrene motore i tako upali svijetla i radio (zaboravio sam reći da brodina iz 1939. ima state of the art tehnology). Išavši prema strojarnici, nonšalantno je prošao pokraj krvavog otiska ruke koji izgleda kao da ga je netom dovršio crtkarati neki statist u filmu (BTW duhovi, krv ??). No dobro, on dolje čeprka, a Pohlepni je u međuvremenu naletio na brodski sef pun puncijat zlata, love, bisera.... Navalo ko mutav i predvidio činjenicu da mu je očito Casper otvorio sef jer Pohlepni nije znao kombinaciju (inače, pokušo je provaliti kroz vrata sefa debela 60 cm s običnom sjekirom koja se razletila nakon drugog udarca). Za to vrijeme, Sisata prva časnica, Junačina, Zabadalo i Kokoš su pozaspali na prastarim foteljama i krpetinama i svi sanjali isti san u kojem ih proganjaju duše davno preminulih putnika.
Još malo komunikacije duhova (šajajahašouihaha, jeihouhešeiošuo) i Zabadalo se naglo probudi! Vidio onog malog dječarca što je onomad potezo Kokoš u moru. "A zašto ja ne bi potrčo za nepoznatim krvavim dječakom po ovom ukletom brodu?", pomisli Zabadalo i otrči za dječakom govoreći da mu neće ništa. Uletio je u neku sobu i tu ga je mali dječarac sredio! Zabadala je drmlo srce dok je fotelja prelijetala sobu da mu blokira izlaz. ("Huhujeijejiejiejie, aaaahiiiiihihhaaaaahahah", rekoše duhovi). To su nekim čudom čuli Sisata i Junačina (koji su se u međuvremenu ludo zaljubili jedno u drugo) i pojurili za zvukovima dok je glupa Kokoš išla za njima. Vidjevši mrtvo tijelo, počela je vrištat ko da je kolju (zašto se imaš bojat mrtvaca???) i pobjegla glavom bez obzira, trčeći cik-cak deset minuta po hodniku koji se inače može preć u tri koraka. Usput je naletila na svoj dečka Pohlepnog koji ju je pak ošajdračio palicom za kriket po tintari. Pohlepa! Junačina i Sisata prva časnica pojurili su za Pohlepnih, usput tražeću glupu Kokoš. Učinilo im se zgodnim zavući se u neku prostoriju punu vode koja inače bezrazložno stoji usred inače suhog broda. Junačina prvi silazi: "Do you think this flashlight is waterproof?" Sisata: "I don`t know." Junačina: "Well, there`s only one way to find out!". Silazeći ljosne u vodu i ugasi mu se baterija: "It`s not waterproof."
Nema veze, rovari po mraku kroz tu vodu i ništa ne vidi, očito, U kritičnom trenutku pale se sva svjetla i on ugleda gomilu ljudskih kostiju koje krasi otkinuta glava glupe Kokoši, kao trešnja navrh sladoleda. Naš Junačina se usere a istovremeno Pohlepni gurne Sisatu unutra i vrata zaglavi metlom. Usput pusti vodu da utiče u prostoriju (again, čemu prostorija puna vode usred putničkog broda?). Dok otkinuta glava bulji u Sisatu prvu časnicu, Sisata prva časnica vrišti ko da će je ta glava smazat za objed (Čemu se imaš bojat otkinute glave jebemu????), Junačina jednom rukom uspijeva otvoriti vrata, slomivši štap od metle i oni u zadnju milisekundu izbjegnu utapanje na inače suhom mjestu. Odluče ni časa časiti te bježe.
Prvo svrate do strojarnice i otkriju da je Pohlepni skoro dokusurio Kapetana. Spika. Kapetan: "It was Stu (Pohlepni)." Junačina: "Whaaaaat?" Kapetan: "You must go, it`s not safe, too many souls...". Junačina: "Whaaaaaat?" Kapetan: "Destroy the ship (i pokaže rukom na kanticu benzina)". Junačina: "[tik tak tik tak tik tak tik tak tik tak...] I understand!"U završnom dijelu Sisata i Junačina su na palubi ali dolazi izmrcvareni Pohlepni kojemu je Junačina vrlo spretno dobacio palicu za kriket, nakon što je njome razbio ventil i pustio gorivo na palubu. Malo se pofajtaju, Junačina dobije par puta palicom po leđima ali njega to ne zaustavlja. Kada konačno padne ko pičkica, Sisata prva časica spašava stvar tako da nadljudskom snagom baci ogromno olovno... nešto preko palube i to ogromno nešto povuče za sobom svu silu konopa koji pak povuku Pohlepnog i objese ga preko palube, poviše mora, usput mu dobro stegnuvši vrat. I dok se on još polako trza, Junačina i Sisata prva časnica veslaju brže bolje away from the ship (zaboravio sam reć da su duhovi odma na početku odvezali njihov brodić [heiheiheheheheeee, aaaaah, joijoijpoijoi]). Junačina poseže za signalnim raketama, i dok cilja, duhovi (aaaaah, yeeeeeah, geeeeeeeeeet thhhhhheeeeeeemmmmmmm!!) pokreću prastare motore i odluče pregaziti mali gumenjak. Nevjerojatna moć ciljanja natjerala je Junačinu da spizdi dvije rakete u ništa ali posljednjom je ipak uspio potrefit gorivo na palubi, brodina spektakularno eksplodira i potone za manje od tri sekunde. A mogla je plovit još sto godina i nikome ne bi smetala, samo da oni nisu došli. Stvar začinjava neki ronilac koij izranja blizu gumenjaka i budi usnule Junačinu i Sisatu prvu časnicu. Glas s nebesa nam kaže da su to jedini preživjeli s brodića koji je nestao prije ČETIRI godine. Junačina&Sisata: "Ha ha!"The End
Nadam se da vam se svidio film, meni je bio fenomenalan. Apsolutno za sve Oskare! Očekujem recenzije.
|