| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Borna je rekao
- 02:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
1. Borna je prijatelj s puno kapaciteta, voli popit, možda ne koliko i ja, ali sviđa mu se gorka žgaravica. Kreće na svoja putovanja bez žene bez gomile ljudi, samo samnom, jednom tako besmislenom. Borna me naučio da muškarci šute kada žele vrištati molbe, Zato se kuham u tišini jer Borna je u pravu iako je sam. Borna se smije (što češće može) smješnom profilu ljudi pa ga i ja vidim, iako to nebi mogla sama i smijemo se dok god smo ovdje i tu, Borna baca boje na platno kao da je rekao nešto, što ja želim reći, pa ne nalazim riječi dok on tako samouvjereno slika ono pod našim nogama. Nije to ispod nas, Marija, varaš se, to smo ti i ja, jedini ljudi koji vole, tako. 2. Razrađena tehnika ljudi koji govore stalno, onih koji šute još više i tu sam ja, negdje u sredini, dok ih promatram. Borna je popio pa luduje, ali za oprostit mu je on zna gdje ide. Ostali ostaju kao smrt u kukuljicama plastičnih čaša i smiju se dobroj anegdoti koju je ispričala društvena luda. Borna pleše sa strane, stalno ga gledam, on je moja odgovornost, ali poznaje život tako dobro. Pa mi govori da ne zna zašto i da ne zna gdje je pa se pitam gdje je trenutak koji promiće, svima, pa i njemu dok plešemo pijani na ružnoj zagrebačkoj cesti u pola pet ujutro. 3. Razumijem o čemu se razgovara, dobra je to priča, o ljubavi života i njih nekoliko koji to postaju na jedan dan, kako je to smješno. Smješno je Borna, urnebesno dapaće, ali gdje je kraj kada ne stajemo na završetku svih besmislenih pjesmica, 4. Borna je ostao šokiran, to je rijetko stanje, kada je vidio dječaka rumenih obraza. "U njemu je život, i on ga ima", objašnjava mi pokretima ruku. Ja već znam dječaka rumenih obraza, njih sam baš ja zarumenila. I gledam kako crvenilo blijedi kada svaki dan provodi bez mene. Kaže meni Borna: "Veliki su ljudski podhvati koji su tako bijedni dok traže osobu kojoj će zarumeniti obraze." 5. Pričam mu kako sam provela dan S dječakom rumenih obraza Kako mi nije dao da ga ljubim Nego me u prolazu cmoknuo S tisuću knjiga na ramenima. Borna me pažljivo sluša kako jadikujem o gubitku ljepote prisnosti zbog koje postajem ovisna neuroticna i luda. Uzima telefon u ruke pa zove dječaka rumenih obraza da mu kaže da se raspameti, I češće me ljubi. Ja ga zaustavljam jer se bojim, on primjećuje pa mi govori da se bojim života koji vodi nigdje koji odlučujem voditi. 6. Slikala sam ga s digitalnim fotoaparatom dok je pušio slim smotanu cigaretu, ( Zlatni dukat ) i buljio u ženu za drugim stoloml. Govori mi kako je nesretan i usamljen, jer nema žene koja ga gli ujutro i radi mu tople sendviče s putrom i purećom šunkom. Stavljam mu ruku na rame, utješno, prijateljski, razmišljam kako bi i meni dobro došlo da me netko uslika dok gledam u prolaznu ljudsku agoniju i radim slona od buhe za trenutak sklapanja s vremenom, 7. Izmišljamo pijane riječi uz kiseli miris jeftinog črnjaka mješanog s još jeftinijom kolom. Lud je kada ga udara na agresivu. Ali mi od bespotrebne dosade ne vidimo vlastite glave. Ljubi me u obraz "ti si mi naljbolji prijatelj"; udara me po ramenu, "iako si prokleto nerazumna." Odvračam pogledom, "šuti dok još imaš šanse" ali usta mi urliču od smijeha koji se čuje do Zaprešića. Trgam etiketu s vina i ljepim si ju na čelo. Pogledaj Borna, sada sam se napokon pretvorila u bocu koju toliko silno volim. 8. Još njih nekoliko i svi koji su nas gledali Borna opstaju kao statue u ateljeu. Boje će se proliti, ti ćeš ih razrijediti, ja ću ih zgusnuti, čime? Riječima! Jer se ponekad tako dobro služim njima, kada imam muda, ti kažeš. Kada se zaboravljam, ja kažem, inače sam pristojna, takva se nikome ne sviđam. Čak ni starcima. Zar je pristojnost stvarno izmišljotina starih koja nas drži dalje od besmislenosti kojoj težimo? Ah, ah, zar nismo i mi jedni od njih, bar duhom, bar pjevom, bar uzdahom (alkoholičarske duše uvije uzdišu jako im je teško) bar godinama. Borna, pokvarili smo se, dok se grlimo kao Meštrovićeva gola tijela nad Zdencom života, vapimo za kapljicom, vapimo za znakom. Tako smo pokvareni, kao zahrđale ure. 9. Lijepa si, lijepa si, jako sam lijepa, Borna mi govori kao da će promjeniti činjenicu da me muškarci gledaju kao komad kao dio nikad kao cjelinu. Jedan me vidio, jedna je vidjela njega. Sad smo oboje zbunjeni pa večer prolazi u notu zaboravljenih, nepreboljenih ljubavi. Najčešće je tako, jer se volimo sjećati strasti i svih popratnih aktivnosti. Zasebno smo toliko jaki kao Konan, Herkules, ili neka druga zaboravljena animirana zvijezda, da ćemo ukinuti misli kao redni dio dana. I sad se borimo šakama, on me iskušava, jesam li zaista žena? "Jučer si imala bolju ženu od mene, pokaži zube, frajeru." A ja se prisjećam, zaista, njezine su usne bile tople, bila je mlada, i ne zna koga je ljubila. Hajde Borna, idemo se šamarati, život je ionako udarac. |
Lov na zmajeve
- 22:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Odsustvo kao da je odsutno zaboravlja me, podsjeća kako ne postoji ne nestaje ne nastaje. Pokušavam, smrtno sam ozbiljna, pružam ruke, zrak je hladan, ništa, nešto, prestaje, postaje neuhvatljivo. Svrbi me za kožu, perem se (sedam puta dnevno), voda je neutralna, kemikalije su otrovne. Savršeni skladovi u savršenom nestajanju ne uspijevam primiti stvarnost za vlažne ruke, sisati joj place. Žmirkam u mraku, lagodno prestaje, trenutak ostaje odlazak. |
Žena koja me voljela
- 01:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ne smijem se često kao prije, iako si rekla da moram, sjetiti ću se sutra, možda, ako će biti prilike. Okrenuti ću par poznatih brojeva, dok pijem kavu ujutro i izigravam odgovornu osobu, reći ću ti da sam postala sve što misliš da jesam, kako bih se vratila čista na one tvoje zaboravljene obale pa ćemo zajedno jesti travu i crpiti energiju iz prostranih maslinika, a stopala će nam plutati u plićaku. Želim ti reći sve to, i ono što je i nije, jer ne znam kako postati Život kada ga ne poznajem. Previše volim bježati, i oni me umaraju, a tebe nema da gledam kroz nježne oči ono što zapravo jesam. Pričam ti kroz mali otvor mobilne, praktične naprave kako sudjelujem, i slijedim sve ono što mi kažu da je dobro. Iako bih ti rađe pisala pisma. U njima ima mjesta za neodređenost, ne misliš li? U njima ti mogu reći, da stojim i dalje na nogama, ne odvlači me plima kao nekada, ne padam u krevet u promilima, ne dajem svoje tijelo grubim rukama, ne plačem tako često, i napokon sam postala ono što sam ti obećala. Ali čujem tvoj prodorni pogled, kroz tu jebenu spravu, čujem ga kako zahtjeva istinu. Pa šutim i srčem kavu, dnevnu dozu kontrole, smirenja, ti se tiho smiješ, "Ajde, sljedeći put ćeš imati lijepe vjesti" i šalješ poljubac. "Dođi još malo kraj vode, po dozu ljubavi, sjeti se gdje si najsigurnija." Još jedan bip i opet si nestala. |
