| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
zaboravljeni otisci.
- 17:33 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
odkad sam tako zaboravljiva? kako se zaboraviti može ono što se već pokopalo pod prašinu? zaborav je varljiva stvar, govori mi vrlo često. no nije uspio shvatiti poantu, pa mu pojašnjavam po treči put. kao i prvi put, oči izbjegavaju moj optužujući pogled, zaustavljaju se na usnama koje šapću optužbe. prekorno se smijem, ponovo popuštajući. shvaćam kako te gledam po prvi put. tvoje usne tanje su nego prije, te me privlače previše no što si to smijem dopustiti. upravo te usne su mi otopile snove. ruke su ti suhe kao jesenjsko lisće, dodirom mi ostavljaju ogrebotine. upravo te ruke su me preporovile. oči su ti hladnije od izvorske vode. ledi mi se um dok te promatram. pokušaj ponovnog susreta propada, te moje samopouzdanje znatno pada. pokušala sam pojednostaviti i shvatiti kako te trebam mrziti. moja vanjština propada radi otiska na prozirnoj koži. zaboravila sam kako je lijepo postojati uz tebe. popuštam po milijunti put. prelazim nijemo preko prkosa kojeg čuvam godinama, dopuštam da me uništiš posljednji put. no je li to zaista zadnje samoubojstvo? stavljam savjest na čekanje, dajem rukama oduška. ne slušam upozorenje u zbrkanoj glavi. no alarm zvuči previše glasno, te ga isključujem. jesi li ti zaista onaj za kojeg se prodaješ? koliko ovaj dodir košta? smijem li uključiti i sulude osječaje koje krijem? previše pitanja za prazno tijelo. tijelo u koje se zaljubljujem potpuno nesvjesno. But the soul can wait I felt you so much today |
