| < | veljača, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | ||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
San opuštenih manijaka
- 03:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Progutat će me minute Dok se saginjem pogledati pod njezinu majicu Koža joj je tanka prožeta plavim linijama U toj mreži se gubim dodirima pratim gdje me vode Ono što dotaknem uzimam Otpuhat će me sati Koji će sletiti sa njezinih grudi uskoro kao vjetar na mojim usnama Uzima mi zraka kada je topla iznutra i tako prokleto hladna, dahom, u naletima Poklonit ću joj dane Iako sam ih čuvala za njega u jagodicama Dirat ću joj bedra nježna i zategnuta mapu plavih puteva Doći ću na odredište do kojeg me dovela Možda, za nekoliko godina ----------------------------- Noć je zaboravila Gdje sam zastala Nije me prijekorno pogledala Nije se sažalno nasmijala Noć je popustila I po potiljku me poškakljala Nisam dobila poljubac Niti onaj od nula decibela Samo nekoliko sekunda mira u njezinim rukama Noć mi je oprostila Ali uskoro će Zijevom izazvana Svjetlom bit prekrivena Čekat ću ju satima. Predugo znam - dan ne oprašta. -------------------------------------- Razumijem te u naletima -makar me ubijaš udarcima Vidim te pod šarenim svjetlima -kako me gutaš zelenim očima Kupila bih ti tone otrova -kad znam da bih te time ubila Ljubila bih ti ruke satima -kada bi im dodire time oduzela Odvela bih te u zadnji kutak svemira -da ti pokažem iskre u ljudima Razrezala bih se napola i darovala ti polovicu koja uživa. Drugu bih pokopala u crnim rupama kada bih se barem tako rješila ludila. ------------------------------------------ Živim usred ovog očaja u koji ste me posadili Evo tebe Majka Si I tako odvratno zagađena titulom Koja si osoba? Gdje je tvoja najdraža boja? I koji ti je prvi grijeh? Kada si utekla djetinjstu? I gdje si ga ostavila? Zašto si se smijala? I kome si plakala? Ti si majka, Evo je, Konačna uloga. I ti si tu, Kojega oduvijek volim; Koji me uči knjigama, Notama, I ljudima koje trebam prezirat, jer su lošiji od nas. A tko je to gori od nas? U ovom usranom paklu vaše zaboravljene ljubavi koja se pojavi u poluvremenu hokejaških utakmica kada strastveno raspravljate o presudama. Koja će biti vaša? Ili na odlasku I dolasku Kada se dotaknete Zbog prostora Koji vas djeli nekoliko dana Zar je za poljubac potrebno odmora? Ne želim tako živjeti Ubijam postanak Nisam od vas nastala Da bi se u žalost pretvorila I potegnut ću litru vina Ako je ona dovoljna Da me zagrije I zavara. Znam, nisam vaša kopija |
Sunčana strana ulice
- 17:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ogledalo Tvoja pustinja i šaka puna pijeska Tvoja borba sa suncem u ime svijeta Tvoja vručina i opekline na leđima Tvoje ljeto kroz plamen i pakao prijezira Tvoja prošlost u obliku proždrljivih tumora Tvoja šuma u kojoj si se sakrila Tvoje lice nisam ga zaboravila Pokloni Uzmi i nosi, čekam te već tako dugo. Mrzim sve što imam stoga poklanjam. Zgrabi grčevito što vidiš i potrči se sakriti, ja ću ovdje stajati i ostati prazna. Ovoga puta bez tereta, izmorina od grbljenja. Ako padneš, ostavi se nošenja, sjedni pored i pričekaj. Već će netko doći i riješiti te tereta. Njegove riječi Izlio je riječi na nježne površine glatkih papira. Udarom grafita razorio je prazninu i zaprljao bijelo, čisto. Usudila sam se pitati što je pisalo tamo, u zabačenim svjetovima njegovih strasti kojima briše strahove. Naišla sam na čistinu, osušenu livadu natučenu suncem. Sretala sam ljude izbrisanih lica koji nestaju prije no što progovore. Popila sam litre vina iz bokala koji se ne prazne i smijala se u raškošnom pijanstvu. Ležala sam na krevetu na kojem me častio znojnim poljupcima, neobuzdanim dodirima, i srkao život iz mojih očiju. Ostala sam na stranicama Njegovih misli, U priči o kaosu i nepripadanju; sada sam samo lice, lice koje blijedi. |
Shiza i Stvarnost
- 18:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Neviđeno ludilo, evo ga kreće se kao zmija između ruža koje sam zasadila, U bajkovitom dvorištu, između trnovitih grana koje me bodu zaboravom, između umišljenih slika u pobuđenom umu. Siguran vrisak, probudio je i susjede i pse, U naselju tihog života bezličnih obitelji, u malom gradu uz more koje truje um vibracijama, u zemlji otuđene budućnosti, već sutra, već danas. Možda sam jedina normalna, sa glasom koji se čuje, sa namjerom koja je stvarnost, ovdje; među nijemim ljudima, baš tu; u moru u kojem sam se utopila. |
