Ogledalo
Tvoja pustinja
i šaka puna pijeska
Tvoja borba
sa suncem u ime svijeta
Tvoja vručina
i opekline na leđima
Tvoje ljeto
kroz plamen i pakao prijezira
Tvoja prošlost
u obliku proždrljivih tumora
Tvoja šuma
u kojoj si se sakrila
Tvoje lice
nisam ga zaboravila
Pokloni
Uzmi
i nosi,
čekam te već tako dugo.
Mrzim sve što imam
stoga poklanjam.
Zgrabi grčevito što vidiš
i potrči se sakriti,
ja ću ovdje stajati i ostati prazna.
Ovoga puta bez tereta,
izmorina od grbljenja.
Ako padneš,
ostavi se nošenja,
sjedni pored i pričekaj.
Već će netko doći
i riješiti te tereta.
Njegove riječi
Izlio je riječi na nježne površine
glatkih papira.
Udarom grafita
razorio je prazninu
i zaprljao bijelo,
čisto.
Usudila sam se pitati
što je pisalo
tamo,
u zabačenim svjetovima
njegovih strasti
kojima briše strahove.
Naišla sam na čistinu,
osušenu livadu
natučenu suncem.
Sretala sam ljude
izbrisanih lica
koji nestaju
prije no što progovore.
Popila sam litre vina
iz bokala
koji se ne prazne
i smijala se u raškošnom pijanstvu.
Ležala sam na krevetu
na kojem me častio
znojnim poljupcima,
neobuzdanim dodirima,
i srkao život iz mojih očiju.
Ostala sam na stranicama
Njegovih misli,
U priči o kaosu i nepripadanju;
sada sam samo lice,
lice koje blijedi.
Post je objavljen 16.02.2014. u 17:32 sati.