| < | srpanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
|
Znam i ne znam, šutim i gledam, vidim i shvaćam. Um je bistriji. Potopili smo se ti i ja ali nasilna voda nije strgala sva naša jedra Bio si tužan, bio si tako tužan. Pričao si o boli kao da je jedino što postoji. Nisi vidio da sam tu, bar ne dovoljno jasno. Davala sam sve od sebe da te izvučem da te spasim od udarca. Mislim da to znaš. Ali nisam bila dovoljno sigurna u sebe da bi tebi to dala. Puklo je u mojoj glavi. Pukla su razočaranja svih, puklo je ono što znam da jesam pukao je moj cilj Grizem dalje i znam da će bit dobro jer nije gotovo, ne može biti treba odmor, treba disanja treba odrastanje, treba zrelost ljubav, jaka i najveća nije za slomljene sada krvari, ali nastat će kraste koje ću otrgnut nadam se da ćeš napravit isto nadam se da ćeš me vidjet dovoljno jasno kada progledamo. ništa ne odlazi, samo ludilo, u mojoj glavi, samo strah, u tvojoj podsvijesti samo tuga i dolazi odmor dolazim ja, napokon jer nema više suza previše sam sebe dala, previše sam se crpila da ti se poklonim oživit ću i blistat ću zauvijek a ti ćeš živit i bit ono što znam da jesi jer nitko nije kriv osim naše vlastite opterečenosti, naša je ljubav previše lijepa da ovako završi evo ti poljubac zasad, vrati se kada oboje budemo sigurni u svojoj koži |
|
borba sa vlastitim tijelom, lupa me boli udara zidove gubi bitke budim se iz kome gledam oko sebe svi oni plaću - luda je, ne mogu, moram se maknuti nisam luda samo me nema između tebe i sebe i vrištim dok šutim šutim dok vrištim nemam više glas samo je tupilo i prazan osmijeh za spasenje drugih |
Kraj.
- 23:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Postala sam tijelo bez kontrole. Ruke mi grebu kožu s lica, zubi mi grizu dlanove. Masnice su posvuda i ramena mi se tresu. Otišla je zadnja trunka svijesti, kontrole. Došla sam do kraja i povukla tebe sa sobom. Nikada nisam to htjela, moraš to znat, samo sam se htjela osjećati bolje. Puštam te sad. Odi gdje je bolje, dalje od svega što moje ludilo nosi, dalje od lica koja nisu moja, dalje od riječi koje ne čujem dok ih izgovaram. Dalje od vrisaka koji nekontrolirano izlaze iz mojih grudi. Nikad se nisam voljela kako sam trebala, mislim da ne znam kako se to radi. Ali bolje je sad kada znam da me ti više ne želiš, da ne možeš. Tek sada vidim koliko sam se pokvarila i pala. Ali trudit ću se, probat ću ubit onu Mariju koja me ubija. Onda ćeš me htjet i onda ću te moći usrećit, obečajem. Ali čekaj me, nemam pravo ovo reći ali mislim da nisam kriva što se trujem, ne znam da to radim. Doći ću sebi i nadam se da ćeš nazvat. Volim te i oprosti. |
