Znam i ne znam, šutim i gledam, vidim i shvaćam.
Um je bistriji.
Potopili smo se ti i ja
ali nasilna voda nije strgala sva naša jedra
Bio si tužan, bio si tako tužan.
Pričao si o boli kao da je jedino što postoji.
Nisi vidio da sam tu, bar ne dovoljno jasno.
Davala sam sve od sebe da te izvučem
da te spasim od udarca.
Mislim da to znaš.
Ali nisam bila dovoljno sigurna u sebe da bi tebi to dala.
Puklo je u mojoj glavi.
Pukla su razočaranja svih,
puklo je ono što znam da jesam
pukao je moj cilj
Grizem dalje i znam da će bit dobro
jer nije gotovo, ne može biti
treba odmor, treba disanja
treba odrastanje, treba zrelost
ljubav, jaka i najveća nije za slomljene
sada krvari,
ali nastat će kraste koje ću otrgnut
nadam se da ćeš napravit isto
nadam se da ćeš me vidjet dovoljno jasno kada progledamo.
ništa ne odlazi, samo ludilo, u mojoj glavi, samo strah, u tvojoj podsvijesti
samo tuga
i dolazi odmor
dolazim ja, napokon
jer nema više suza
previše sam sebe dala,
previše sam se crpila da ti se poklonim
oživit ću i blistat ću zauvijek
a ti ćeš živit i bit ono što znam da jesi
jer nitko nije kriv
osim naše vlastite opterečenosti,
naša je ljubav previše lijepa da ovako završi
evo ti poljubac zasad,
vrati se kada oboje budemo sigurni u svojoj koži
Post je objavljen 09.07.2012. u 12:48 sati.