| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
zavjet.
- 03:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sustigla su pitanja Onih dana bez oružja Ti I ja, Sa riječima Daleko otrovnijim Od napitaka Koje okusiš, Pa snivaš miran. Ovo su otrovi snage, Ovo su otrovi gnjušanja. Svatko je pružio bokal, U njemu leži istina, Čija je ljubav, Čija je ubojita? I dalje ne nas ne zanima Odakle je zavjera došla. Jesam li tvoje tijelo pojela, Jesam li za njim prekratko kukala? Jesi li se najeo moga mesa, Jesi li okusio drugo, boljeg okusa? Ostajemo, zurimo, Ne odlazimo. Prolaznost otkucava, Tvoje je prevrijedno, Moje ostaje. Završavam sama, Držim kalež svoje ljubavi. Dižem ga ponosno, Sipam u njega suze, Biće I krv Napokon sam ostala. Ljuštura svih propalih pokušaja; Tipična žena, Zavjet onog što se ne smije, Gušenje u vlastitom sramu. Gdje ti je život malena? U rukama velikog kralja. Gdje ti je krv ostala? Na njegovim opijenim usnama. Gdje si svoje meso pokopala? Ispod njegovih svilenih plahta. Odstrana. |
|
Ružni ljudi su postali Razlog mojih slamanja I izvor frustracija. Neprestani izljevi Manipulacija I hranjenja Mojim slabostima Dovelo je do bezbroj pitanja. Gdje sam pogriješila Kada me okružuje gomila Proždrljivih čudovišta Bez trunke savijesti Što proždiru moje meso Dok oštrim zubima trgaju mišiće I ne zahvaljuju se za osigurane obroke. Kada sam zaboravila Da sam čovjek A ne gozba I da ne smijem očekivati Da će gladna životinja Vidjeti ispod ljušture Ono što živi Što traži ljubav, Samilost, Vraćanje. Oni će doći S našiljenim očnjacima dok im iz ustiju cure sline I pogledom progonitelja Uzeti sve što imam. Oni neće stati dok ću moliti za oprost Dok ću vrištati u očaju, u nekontroliranom ludilu pokušati spasiti svoje tijelo. Jer boli kada me grizete I gubim snagu dok krv napušta moje tijelo Iz onih rana koje ste nemilosrdno Načeli. Prestat će tek kada počnem plitko disati, Kada ušutim I kada me slabost preplavi. Jer nisu samo zagrizli golo tijelo, Zagrlizli su živu lovinu Pa gube interes Kada se prestane braniti. Zagrizli su u život, U energiju, Siti su tek kada se nahrane Svime. |
Bez interpunkcije
- 04:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Vrijeme je nezahvalno za one koji žele gutati kišu A sunce ne dopušta vodi da ostane dovoljno dugo Isparava u muku prolaza Kao dvoje što šeću usred krikova uzvjerenog grada Njihov se zvuk utapa u režanju tramvaja žaljenju nesretnih djevojaka tutnju teških stopala nekih pretilih građana Ali ja vidim kapljice kako postoje Ujutro u obliku rose Kao znoj na vratu izmorenih radnika što se pružaju iznad grada na visokim skelama Ispod usne iscrpljenog pijanca koji je popio prvi gutljaj pohlepno Baš kao što samo ona čuje što on govori Baš kao što samo on čuje kad joj promakne uzdah oduševljenja ili nešto drugo nježno i intimno I onda znam -nismo ostali žedni |
