Ružni ljudi su postali
Razlog mojih slamanja
I izvor frustracija.
Neprestani izljevi
Manipulacija I hranjenja
Mojim slabostima
Dovelo je do bezbroj pitanja.
Gdje sam pogriješila
Kada me okružuje gomila
Proždrljivih čudovišta
Bez trunke savijesti
Što proždiru moje meso
Dok oštrim zubima trgaju mišiće
I ne zahvaljuju se za osigurane obroke.
Kada sam zaboravila
Da sam čovjek
A ne gozba
I da ne smijem očekivati
Da će gladna životinja
Vidjeti ispod ljušture
Ono što živi
Što traži ljubav,
Samilost,
Vraćanje.
Oni će doći
S našiljenim očnjacima
dok im iz ustiju cure sline
I pogledom progonitelja
Uzeti sve što imam.
Oni neće stati dok ću moliti za oprost
Dok ću vrištati u očaju,
u nekontroliranom ludilu
pokušati spasiti svoje tijelo.
Jer boli kada me grizete
I gubim snagu dok krv napušta moje tijelo
Iz onih rana koje ste nemilosrdno
Načeli.
Prestat će tek kada počnem plitko disati,
Kada ušutim I kada me slabost preplavi.
Jer nisu samo zagrizli golo tijelo,
Zagrlizli su živu lovinu
Pa gube interes
Kada se prestane braniti.
Zagrizli su u život,
U energiju,
Siti su tek kada se nahrane
Svime.
Post je objavljen 22.09.2013. u 19:29 sati.