Sustigla su pitanja
Onih dana bez oružja
Ti I ja,
Sa riječima
Daleko otrovnijim
Od napitaka
Koje okusiš,
Pa snivaš miran.
Ovo su otrovi snage,
Ovo su otrovi gnjušanja.
Svatko je pružio bokal,
U njemu leži istina,
Čija je ljubav,
Čija je ubojita?
I dalje ne nas ne zanima
Odakle je zavjera došla.
Jesam li tvoje tijelo pojela,
Jesam li za njim prekratko kukala?
Jesi li se najeo moga mesa,
Jesi li okusio drugo, boljeg okusa?
Ostajemo, zurimo,
Ne odlazimo.
Prolaznost otkucava,
Tvoje je prevrijedno,
Moje ostaje.
Završavam sama,
Držim kalež svoje ljubavi.
Dižem ga ponosno,
Sipam u njega suze,
Biće
I krv
Napokon sam ostala.
Ljuštura svih propalih pokušaja;
Tipična žena,
Zavjet onog što se ne smije,
Gušenje u vlastitom sramu.
Gdje ti je život malena?
U rukama velikog kralja.
Gdje ti je krv ostala?
Na njegovim opijenim usnama.
Gdje si svoje meso pokopala?
Ispod njegovih svilenih plahta.
Odstrana.
Post je objavljen 27.09.2013. u 03:11 sati.