< | listopad, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
.jinx is coming.
Teško ispirem miris cigareta s prstiju. Stoji tamo kao da mi se ruga i stvara nekakvu žučkastu nijansu, baš između kažiprsta i srednjaka. Ovisnost at its finest. Pokušavam ga strpljati nekakavom četkicom, koju sam našla u kadi. Možda služi za čistiti nokte, možda i ne, bitno da se riješim dokaza. Ne volim kada se podsvjesno podsjećam na vlastite slabosti. Potrošila sam pola sapuna uklanjajući ostatke nikotina. Mislim da je dosta, možda sam malo nasilna. Ništa čudno, odustajem od pokušaja, odlazim u sobu i palim novu cigaretu. Onako, za smirenje. |
Raširila sam ruke da se bolje osjetimo od lica preko grudi tjelesa nekih nezadovoljnih monstruma traže utjehu u tuđoj toplini. Ležim tako na tebi dok se odmaraš od svojih propusta i smrdiš po alkoholu dok pričaš potiho o ljubavi i boli. Prisjećam se dok te udišem i gledam izbliza svaki madež i trepavicu pobjeglu uvredu iz prostih ustiju kako smo bili dok nas nema. Stavljam ti prste na oči bolje da ne vidiš što smo sada samo dva tjelesa, nezadovoljna monstruma koja rastežu zagrljaj kako ga se nebi sjećala. |
Doživljaj ispunjenosti splašnjava dok živim u gužvi betonskih blokova dok trčim tvrdim tlom sive rijeke dok udišem miris tek procvalog auspuha. Sjećanje na ljepotu nestaje dok gledam dijete koje prosi umazani novac umazanijim rukama i maže mi lice očima umornima od zavisti. Radoznali pogled postaje nezainsteresiran za ružne ljude koji krvare jedni po drugima pa hodaju ponosno sa dignutim mačetama pobjede. Doživljaj je splasnuo i ne znam kako ga vratiti dok guram novi dan kroz rupe tvrdoglavog prozora koji pozna ovo buđenje bolje nego ja. |