Postala sam tijelo bez kontrole. Ruke mi grebu kožu s lica, zubi mi grizu dlanove. Masnice su posvuda i ramena mi se tresu. Otišla je zadnja trunka svijesti, kontrole. Došla sam do kraja i povukla tebe sa sobom. Nikada nisam to htjela, moraš to znat, samo sam se htjela osjećati bolje.
Puštam te sad. Odi gdje je bolje, dalje od svega što moje ludilo nosi, dalje od lica koja nisu moja, dalje od riječi koje ne čujem dok ih izgovaram. Dalje od vrisaka koji nekontrolirano izlaze iz mojih grudi. Nikad se nisam voljela kako sam trebala, mislim da ne znam kako se to radi. Ali bolje je sad kada znam da me ti više ne želiš, da ne možeš. Tek sada vidim koliko sam se pokvarila i pala. Ali trudit ću se, probat ću ubit onu Mariju koja me ubija. Onda ćeš me htjet i onda ću te moći usrećit, obečajem. Ali čekaj me, nemam pravo ovo reći ali mislim da nisam kriva što se trujem, ne znam da to radim. Doći ću sebi i nadam se da ćeš nazvat. Volim te i oprosti.
Post je objavljen 08.07.2012. u 23:22 sati.