| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Žena koja me voljela
- 01:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ne smijem se često kao prije, iako si rekla da moram, sjetiti ću se sutra, možda, ako će biti prilike. Okrenuti ću par poznatih brojeva, dok pijem kavu ujutro i izigravam odgovornu osobu, reći ću ti da sam postala sve što misliš da jesam, kako bih se vratila čista na one tvoje zaboravljene obale pa ćemo zajedno jesti travu i crpiti energiju iz prostranih maslinika, a stopala će nam plutati u plićaku. Želim ti reći sve to, i ono što je i nije, jer ne znam kako postati Život kada ga ne poznajem. Previše volim bježati, i oni me umaraju, a tebe nema da gledam kroz nježne oči ono što zapravo jesam. Pričam ti kroz mali otvor mobilne, praktične naprave kako sudjelujem, i slijedim sve ono što mi kažu da je dobro. Iako bih ti rađe pisala pisma. U njima ima mjesta za neodređenost, ne misliš li? U njima ti mogu reći, da stojim i dalje na nogama, ne odvlači me plima kao nekada, ne padam u krevet u promilima, ne dajem svoje tijelo grubim rukama, ne plačem tako često, i napokon sam postala ono što sam ti obećala. Ali čujem tvoj prodorni pogled, kroz tu jebenu spravu, čujem ga kako zahtjeva istinu. Pa šutim i srčem kavu, dnevnu dozu kontrole, smirenja, ti se tiho smiješ, "Ajde, sljedeći put ćeš imati lijepe vjesti" i šalješ poljubac. "Dođi još malo kraj vode, po dozu ljubavi, sjeti se gdje si najsigurnija." Još jedan bip i opet si nestala. |
