Odsustvo
kao da je odsutno
zaboravlja me,
podsjeća kako
ne postoji
ne nestaje
ne nastaje.
Pokušavam,
smrtno sam ozbiljna,
pružam ruke,
zrak je hladan,
ništa,
nešto,
prestaje,
postaje
neuhvatljivo.
Svrbi me za kožu,
perem se
(sedam puta dnevno),
voda je neutralna,
kemikalije su otrovne.
Savršeni skladovi
u savršenom nestajanju
ne uspijevam primiti
stvarnost
za vlažne ruke,
sisati joj place.
Žmirkam u mraku,
lagodno prestaje,
trenutak ostaje
odlazak.
Post je objavljen 13.10.2013. u 22:45 sati.