To s nalazima je totalna svinjarija. Nisam se potpuno skulirala od boravka u bolnici, a već sam bila u žrvnju čekanja nalaza toga nečega što su izrezali iz mene. A uporno mi svi ponavljaju da se ne smijem uzrujavati i moram smanjiti stres i slične kerefeke.
Dva tjedna su prošla od zahvata (poznatog i kao operacija, ali mu tepam), a osam dana sam na kućnom wi-fiju. Ležim u beskonačno mnogo položaja. Bočno s pruženim nogama, bočno sa savinutim koljenima, na leđima s pruženim/savinutim/jednonožno savinutim koljenima… Sva sam si Nadia Comaneci! Do danas sam samo smjela u wc. Tih mi je par koraka bilo veliko k'o kuća. Ma dvije kuće! Katnice! Jeeves, Wooster i ja smo ležali dva dana. Dva dana sam ležala s Poirotom. Povremeno sam ležala s ekipom s posla na mailovima. Povremeno sam piljila u strop i mislila na ljude koji tako leže mjesecima i psovala u sebi što mislim da mi je teško.
Upravo je zadivljujuće koliko se u takvom stanju izoštri osjet boli pa glava registrira i najmanji poremećaj u finoj ravnoteži (polu)zdravog stanja. Sve me nešto žigalo, bolo, probadalo, pritiskalo, stiskalo, gušilo, sve je zvonilo na uzbunu i povratak u bolnicu. A u bolnicu se ne vraćam na duže od kontrole. To je moj stav, to je stav moje privatne partije, to je moj moto i sigurno ću si jednom to na latinskom staviti na moj i samo moj grb.
Svi su sjajni. Svi moji ljudi, na svim stranama. Puni suosjećanja i razumijevanja za ćušpajz u koji sam se pretvorila. Moj je, jasno, najsjajniji. On se najviše bakće s tim ćušpajzom. Pravi mi sok od cikle i đumbira i naranče, umata me u deke, masira leđa kad zajaučem i drži za ruku kad zastenjem da neeeeću u bolnicu.
Jutros smo išli hitno u bolnicu jer nešto nije bilo kako treba. Usput smo pokupili nalaz koji je dotoresa prepričala preko telefona meni. A ja sve napola shvatila i krivo povezala. Na rubu života sam dočekala pregled i dotoresu koja je unezvjerenoj meni objasnila kao djetetu da sam polupala lončiće i da su oni karcinom izrezali. I-zre-za-li. Nema kemoterapije, nema zračenja, nećemo zdrave organe preventivno rezati. Samo ćemo se redovito viđati na pregledima i okom sokolovim nadzirati da se ne bi koja polupana stanica opet pojavila i krenula svoje kolo voditi. I, oh, kakva čast, opet će o meni konzilij vijećati! Da se još jednom potvrdi da neće dalje rezati. Tako da ću još dva tjedna čekati… Dva tjedna je dovoljno vremena za još jedno gledanje cijele serije House MD. Onda ćemo vidjeti što i kako dalje.
Već sam jednom dobila termin operativnog zahvata. Pod uvjetom, naravno, da mi svi pripremni nalazi budu dobri. Dotoresa je rekla da je konzilij preporučio zahvat. Konzilij!!! Hebote. O meni je (zapravo o mom nalazu, ali nda..) vijećao konzilij! Osjećam se polaskano. Dobila sam i snop uputnica koje je trebalo iskoristiti pravim redoslijedom. Što ja jesam. Posljedično nisam prispjela na prvi dogovoreni termin za operaciju jer sustav malo drukčije funkcionira od toga kako bih ja htjela. Za neke pretrage se na prazan želudac čeka po 4-5 sati. Neke se nalaze ne može dobiti za manje od 8 dana, bez obzira što je operacija zakazana. "Ne znam što ćete. Nazovite nekoga da Vam to malo pogura." Koga da nazovem? Ministra ili biskupa? Ni sa jednim od njih nisam posebno dobra i nisam sigurna da nemaju ozbiljnijih problema od mog beznačajnog zahvata…
Skrušeno sam nazvala dotoresu i priznala neuspjeh u nagradnoj igri "sakupi ih sve!" (nalaze, jel). Ona je rekla "Hmmmm…" Onda je rekla "Ne znam…" i na koncu "Probat ću Vas ugurati, ali gužva je. Nazvat ću Vas." I stvarno me nazvala, s novim datumom i napomenom da je toga dana već dosta zakazanih zahvata. Ne znam što bih mislila o svemu tomu. Ja. Trebam li se brinuti? Treba li me hvatati panika?
Sanjala sam par puta neke neugodne scene u bolnici. Povremeno se uhvatim u razmišljanju o onoj suglasnosti na dnu upitnika za anesteziju - suglasna sam i svjesna da se možda neću probuditi iz anestezije (u zagradi piše da se to rijetko događa). Obično to bude dok gulim ciklu ili presipavam neke rasute terete u staklenke. Trudim se da to ne traje predugo. I ne traje, userem se k'o grlica pa ne mogu misliti ni o čemu, već samo zujim i presipavam.
Sve će biti dobro. Od prekosutra sam na bolničkoj hrani. Od preko-prekosutra sam bez polupanih stanica. Ostat će mi samo ove moje voljene prolupane i sve će biti dobro.
| < | travanj, 2014 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre