Slušam Black Keys iz 2004, Rubber Factory. Blues 21. stoljeća. Jedem lješnjake i gledam staru epizodu Housea. Onu sa psihopatičnom pacijenticom. Jučer su bili izbor. Zemlja je još uvijek prenapučena psihopatičnim pacijentima. Kako inače objasniti devijacije u, između ostalog, mojoj izbornoj jedinici? Regionalistička stranka fašističkog pedigrea koja trčkara Slavonijom loveći kost koju baca ruka radnim danima zarobljena između zatvorskih rešetki (vikendom se oporavlja u obiteljskom domu zbog uzornog vladanja). Čitam sinoć kako za HDSSB glasaju oni koji mrze Zagreb. Nisam sigurna može li se ta nastranost tako pojednostavniti jer i sama nemam gotovo nikakvih pozitivnih misli o Zagrebu, a za HDSSB kakav je od osnutka do danas ne bih glasovala ni da mi život o tomu ovisi. Strah od sveg drukčijeg i nepoznatog odllična je podloga za mržnju raznih oblika. Ne mogu se oteti dojmu da su današnje vođe stranke u prošlim životima mrzili viljuške, toalet papir, tintu, izmjeničnu struju... Ono što ne razumijem i što nije opjevano u mom plemenu treba izvrgnuti ruglu i satrti. Ako nisi uz mene, onda si protiv mene. Tako se meni to čini. A opet, možda meni fali širine. Ipak je meni nacionalni identitet samo pitanje zemljopisa. Rodila sam se na jednom, a živim na drugom kontinentu. Mogla sam biti rođena i u avionu iznad Indika pa bih u rubriku nacionalnost mogla pisati npr. Quantas. Ako ti nacionalni identitet moraju usaditi doma, što je s onima koji nemaju doma? Tko je zadužen za nacionalni identitet u domovima za nezbrinutu djecu? Moraju li odgajatelji/ce u tim domovima biti visoko nacionalno osvještene kako bi bile kvalificirane za obavljanje tog odgovornog posla? Što ako je neka odgajateljica zatajila da i ona u rubrici nacionalnost može pisati Quantas? Uvijek kad se razglaba o temi nacije, nacionalnosti i nacionalnog sjetim se Mate Parlova koji je rekao Ne mogu ja biti nacionalista, ja sam bio prvak svijeta. Nije li to ono što bi roditelji trebali usađivati svojoj djeci, potrebu da u onomu što čine i što jesu streme biti najbolji što mogu biti? Biti prvaci svijeta, a ne zarobljenici prostora omeđenog širokom crvenom krivuljom na zemljopisnim kartama?
Slogan HDSSB-a u predizbornoj kampanji je glasio "Za svoje!". Za svoje što? Za svoju uskogrudnost? Za svoje frustracije? Nije važno što je ako je svoje? Za svoju zemlju, onih par hektara pod kukuruzom? Ne bi li onda bilo logično reći "Za pravnu državu!" jer je to, u kontekstu demokracije, jamstvo poštivanja prava vlasništva? Za svoje, pravo na rad, redovnu plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i život dostojan čovjeka? I opet, "Za pravnu državu!" koja osigurava provedbu svih pozitivnih zakona i državu u kojoj se zakoni pišu i provode kako bi njeni građani i građanke živjeli u miru i sigurnosti, slobodni od straha, slobodni od mržnje. Ali, govorimo o stranci koja je javno obznanila da ne priznaje pravni poredak zemlje u kojoj djeluje. E hebi ga sad!
| < | prosinac, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre