Javno i glasno se radovati svojoj sreći nije pristojno ili su samo mene tako odgajali? Javno, glasno i iskreno se radovati tuđoj sreći nije osobito raširena pojava ili je to samo moja iskrivljena percepcija? Utrenirana sam da svoje dobre vijesti prihvaćam s ozbiljnom zadrškom i vrlo pažljivo. Jer ako se opustim i prepustim neki će se belaj sigurno dogoditi. Sigurno. Previše sreće i veselja nije pretjerano Bogu ugodno. Ne dok svoj život ne učinim svetački čistim i poniznim. A ni onda, jer poniznost i čistoća ne traže sreće i veselja, već samo duboko promišljanje o tomu kako biti još čišća i poniznija. I tako smo optrčali počasni krug i vratili se na početak priče.
Dobre vijesti drugih dragih ljudi primam sa "Jeiiiiiii!" varijacijama koje mogu, a i ne moraju, uključivati ruke podignute visoko u zrak, skakutanje u mjestu i sl. Tim se srećama radujem neustrašivo i gotovo bogohulno. Jer vjerujem da to pomaže održavanju tog sretnog trenutka, čini ga dugovječnijim i možda, ako se dovoljno dugo radujem, trajno održivim stanjem. I unatoč časnoj i čvrstoj namjeri, ne uspjeva mi svaki put biti iskreno sretna zbog nekoga. Nekako se najlakše tuđoj sreći radujemo s figom u džepu ili kiselinom u ustima. Ili ozbiljna izraza lica primamo tu važnu sretnu vijesti i, umjesto iskrene sreće, počinjemo minirati nekom svojom racionalizacijom na koje je sve načine i u kojem opsegu ta sretna vijest zapravo prikrivena opasnost ili ozbiljna dugoročna nesreća. I onda se gnušam same sebe i hitno činim dobra djela.
Istovremeno, altruizam se definira kao naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugome u kojem se ne očekuje neka vrsta nagrade od drugih. To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao “nesebično” jer su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistični postupci su svjesni i sadrže namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju određeno žrtvovanje ili odricanje. Stoga bi, prema ovome određenju, altruističko ponašanje bio jedna posebna vrsta prosocijalnog ponašanja. (prema Wikipediji)
Ne, ne, nismo kao vrsta pretjerano altruistični. Altruizam, ako me pamćenje dobro služi, dokazano nije prirodno stanje ljudskog uma ili duha, nismo nagonski altruistična bića. Najnovija istraživanja kažu da se altruizam isplati, doslovce isplati. Oni koji više daju drugima, bilo u materijalnom bilo u nekom drugom obliku (što po mom mišljenju uključuje i radovanje tuđoj sreći), više i dobiju nazad. Što nas onda koči? Di je zajeb? Je li u pitanju samo sebičnost i komocija ili ima i nešto više od toga? Ili je altruizam, kako je netko jučer spekulirao, osobina svojstvena samo onima s razvijenijim mozgom?
Činiti dobro drugomu bez očekivanja protučinidbe nije (lako) moguće primjenjivati na području širem od našeg uskog socijalnog kruga. To smo, naime, zaključili nakon višesatne diskusije. Kako je moguće biti nesebičan spram čitavog svijeta? Osobno mislim da bi se moglo, ali ne na način koji je uključen u gornju definiciju. Naime, ne mislim da altruistično djelovanje nužno uključuje žrtvovanje i/ili odricanje. Za mene altruizam nema emocionalnu komponentu, ne moram se uživjeti u nečije stanje da bih bila spremna učiniti nešto. Kada bi to bilo tako, altruizam bi zaista bio praktična empatija, kako je to zgodno formulirao Kumex. Kad bi to bilo tako, altruizam bi imao i neke osobine nagona, a poprilično sam sigurna da to nije. Altruistična mogu biti bez emocionalne uključenost, to je racionalno ponašanje - naravno za mene. Vidiš problem, prepoznaš potrebu, i učiniš ono što u tom trenutku možeš kako bi doprinijela rješavanju ili smanjenju problema. Čisto racionalna odluka. Koja ne traži žrtvu ili odricanje. Empatija za mene ne uključuje djelovanje, iako je strpljivo empatično slušanje vrlo aktivan i isrpljujuć proces. Suosjećati znači ni za Gospu blaženu pokušati rješavati ili nuditi rješenje problema. Iz empatije imam -2 u školi. Cijeli život.
Tema je složena i zakučasta, satima smo jedne večeri drobili o tomu. Nije bilo zaključka. Ne možeš ništa zaključiti kad je tema složena i ćoškasta. Možeš samo povremeno biti altruističan/na i učiniti ponešto za ljude iz svog kruga, jer, eto, možeš i hoćeš iako ti nije zapisano u genima. I nikad to spomenuti. Krugova je puno, neki se i dodiruju, preklapaju. A krugovi se mogu i širiti, kao kad baciš kamenčić u more u npr. Ražancu.
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre