E ovo je sad postalo ozbiljno. Da ne spominjem pritisak koji osjećam dok krećem s pisanjem. 100-ti blog, 100-ti pokušaj postizanja mentalnog zdravlja. Mogla sam ovu brojku dosegnuti i ranije da se nisam ulijenila zadnjih mjesec, mjesec i pol. Iako se nisam ulijenila nego zatrpala poslom i neugodnim mislima, a sunce je bilo prejako i odvratno. Prikladno slušam Cavea, Hallelujah.
Jesam li ozdravila pišući? Jesam li barem zaustavila mentalno raspadanje koje je uzelo maha onomad? Volim misliti da sam zaustavila napredak ludila. Ozdravljenje je relativan pojam. Ne znam baš puno ljudi za koje bih rekla da su potpuno mentalno zdravi pa ne gajim iluzije da i sama mogu pripadati tom časnom društvu. Spaljena taman koliko treba. Jedno je sigurno: više nikad ne mogu biti ona koja sam bila prije pola godine. I to je u redu. Pisanje je pomoglo u preslagivanju različitih sličica koje su mi bljeskale pred očima proteklih mjeseci. Nisam dovoljno prostačila u bijesnim danima, to se ne može ispraviti. Trebala sam, ali nisam i idemo dalje. Slušala sam puuuuuno glazbe u ovih 100 komada. Čak i kad nisam izvještavala o tomu, glazba je bila neizostavan dio pisanja. Kao i cigarete i mineralna. Mislim da sam do sada popušila pola ukupne godišnje proizvodnje 100s-a TDR-a i popila dva bunara vode s mjehurićima.
Da je ovaj blog sitcom, sad bi se odvrtio kolaž iz najuspješnijih epizoda s puno nasnimljenog smijeha. Otkud mi ta potreba da radim rezime, da ne kažem osvrt, svojih 10x10 dana na blog.hr-u? Zašto imam potrebu obilježavati neke okrugle obljetnice? (God is the House, Cave, moram napraviti pauzu da se koncentrirano emocionalno rasturim, brzo se vraćam)
Ovih se dana k'o malo prase u blatnoj kupki radujem odlasku na jednu respektabilnu obljetnicu koja će biti odigrana u dublu u nenadhebivom domaćem morskom ambijentu. Nešto je privlačno u okruglim brojevima, onima koji završavaju s 0. Magija nule kao nedefiniranog broja koji istovremeno može biti beskonačno velik i beskonačno mali, nije ni pozitivan ni negativan, sve ovisi kako vam se više sviđa u tom trenutku ili vam više odgovara. Imam slobodu odlučiti kako ću se osjećati s tom nakupinom nula, ni pozitivnih ni negativnih osjećaja koji se grupiraju oko okruglog broja. Dijeljenje s nulom kao filozofsko pitanje. Dijeljenje s beskonačnošću. Dijeljenje nepredvidljivosti vlastitog stanja. To je ovaj blog.
Za par dana opet pakiram kofer i spavat ću u krevetu koji nije moj. Možda ću kroz prozor vidjeti neki komadić mora. Dok se to ne dogodi nabavila sam prelijepu fotografiju mora koja još uvijek nije postavljena na zid već je naslonjena na njega. Povremeno joj dobacujem zaljubljene poglede, a ona mi uzvraća istom mjerom. Povremeno i dalje ne spavam najbolje. Onda pušim i gledam kroz prozor na devetom katu. Kvart mi izgleda kao Central Park u to doba noći ili jutra, a ja se osjećam kao da sam netko drugi, netko tko živi u New Yorku i vodi neki potpuno nekompliciran život. Lady of leasure. Doći će i to na red. Potrebno je samo ne zaboraviti disati i ići naprijed malim koracima i malim zalogajima.
| < | svibanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre