Jazzzlo

ponedjeljak, 16.05.2011.

Nespremna za život kako ga piše Cedevita

Učini li vam se ponekad da je život jednostavno prekompliciran da ga uspješno provedete u djelo? Nije da se ne trudite. Nije da baš ništa ne znate. Imate potencijala, ali vam stvari jednostavno ne polaze za rukom. Ponedjeljak obično tako djeluje na mene. Sve ja to nešto, kao prividno, imam pod kontrolom, a opet se ništa ne odigra kako bi trebalo. Konkretno, imam ja u glavi poprilično jasnu sliku projekta koji bih trebala napisati, ali mi prave riječi cijeli dan izmiču. Natjerujem se s njima po čitavom uredu od jutros. Nakon što sam pokisla na putu do ureda jer su mi oba kišobrana tamo već tjednima. Nisam nazvala taksi jer nije padalo kad sam izašla iz stana. Ali je počela padati baš kad sam izašla iz Glavne pošte s prepunom vrećicom važnih dokumenata... Ponedjeljak.
Popodne me obasjalo sunce sa zaslona računala kad sam vidjela Prinćipesu koja i dalje ne želi pričati. Skužila je na vrijeme da od priče nema previše koristi. Samo se nasmiješi i nagne glavu u stranu, trepne i to je to. Padamo k'o prezrele kruške.
U starim, da ne kažem vintage, reklamama za Cedevitu svi su rasplesani i nose široke suknje s podsuknjama dok se vrte uokolo. Zamišljam kako bi to izgledalo da se počnem vrtjeti posred ulice nekog sličnog ponedjeljka. Možda bi se netko i priključio rotaciji. Možda, ako ne bi kao ja nosili kamen u trbuhu od nedjelje popodne. Jer me opet zaskaču informacije s kojima ne znam točno što bih počela. Ili znam, ali to ne bi završilo kao u Cedevitinoj reklami. Ljudi ponekad očekuju da se složite s njima i njihovim odlukama. Treba im vaše slaganje/odobravanje jer nisu načisto sa svojim stavom i osjećajima. Od prijatelja često očekujemo da se slože/podrže nas u našim nepromišljenostima. Ne reagiramo svi jednako dobro kad se to ne dogodi. Ja sama znam biti brutalna i naoko bešćutna u svom nepodržavanju. Ne mogu gledati dragu osobu kako pravi nevjerojatnu pizdariju od svog života, a da ga ja još pri tom tapšem po ramenu. Znam, mogu ga tapšati po ramenu ili mu isto nuditi da cmolji na njemu kad mu se ta ista pizdarija neodgodivo obije o glavu prije ili kasnije (uglavnom prije). Za mene je agonija svjedočiti tom procesu i šutjeti. Gledati i slušati kako netko meni drag strahovito loše vlastiti život (ili, o užasa, život nekoga tko ovisi o njemu/njoj) provodi u djelo. Toliko smo često neobično nadareni za upropaštavanje nekog dijela života da jednostavno ne mogu prešutjeti ili odglumiti napad sljepoće. "Izvoli se radovati zbog mene/biti očajna sa mnom" čujem svud oko sebe u tim situacijama. I krv mi curi iz ušiju. Jasno je k'o vedar dan da nisam prijateljica samo s ljudima kojima vazda ruže cvjetaju i život im je jedna maratonska Cedevita-rotacija. Ljudima oko mene je često teško i žalosni su, ne nose se najbolje sa svim izazovima koje življenje stavlja pred njih, kao što se i meni prečesto događa. Meni treba da netko nazove stvari pravim imenom, a ne da me tapše po ramenu sinhronizirano kukajući sa mnom. I užasno mi je teško, gotovo nemoguće, podržavati prijatelje koji traže moje odobravanje iako znaju, a uvijek znaju, da je riječ o nečem što nikako ne mogu podržati. Znaju to. Zato i prijateljujemo. Zašto to onda uvijek iznova traže od mene? Ja im valjda dođem k'o privatni Rohatinski - nikad od mene ništa dobro ne možeš čuti, a nekako ti trebam u životu. Otišla sam...
(Prebacila sam novi kontigent glazbe na prijenosni svirač: Miles Kane, Yuck i Bon Iver (2 albuma). Mali je Miles pola Last Shadow Puppetsa. Nakon što sam se nasekirala oko Alexa Turnera (druge polovice istog VIS-a) koji je imao vremena napraviti glazbe za čitav jedan film i zakopati se u studiju kako bi radio na albumu Arktičkih Majmuna, ali nije imao vremena s kolegom napraviti novi album Puppetsa, dakle nakon svega toga otkrijem kako i Miles fušari umjesto da napravi dugoočekivani ukleti drugi album... Ta omladina... Totalno te navuku, upravo zavedu i onda fljas! Ne možeš vjerovati glazbenicima. Nope. Slomljenog srca sad slušam solo projekt mladog gospodina Kanea i znam da ću opet nasjesti na njegov vokal i slatkorječivost... Ali ovaj put me neće smotati, sad sam pametnija i znam da je premlad za ozbiljnu vezu.)


16.05.2011. u 21:27 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Svibanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (7)
Prosinac 2011 (12)
Studeni 2011 (10)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (23)
Ožujak 2011 (25)
Veljača 2011 (28)
Siječanj 2011 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pisanjem do mentalnog zdravlja

Linkovi

Hypem.com
The Hype Machine

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Glazba za držanje na okupu

Trenutna glazbena stvarnost

Stalna postava:

Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre