Prije malo više od tjedan dana sam u zadnjem Dnevniku uhvatila sredinu i kraj vijesti o osnivanju radne skupine za podizanje Zakona o hrvatskim braniteljima na razinu ustavnog zakona u koju su ušli Jaca, onaj novi iz pravosuđa, Ivić-Šljivić, onaj beskorisni Božinović i svakom-loncu-poklopac Karamarko. Jaca je predložila samu sebe, što je sasvim logično jer je ona ipak The Majka svih branitelja, a ostali su kao i obično glumili da nisu zatečeni planinom odgovornosti koju im je na leđa svalila Braniteljska inicijativa. Tajming za osnivanje je bio nenadhebiv - dan prije izricanja presude u Haagu, a rok za daljnje postupanje nevjerojatno kratak, gotovo pa nevjerojatan za našu političku stvarnost: do iduće sjednice Vlade! Jaca je rekla da se to čini jer su branitelji diskriminirani. Onaj voštani iz SDP-a je rekao da je ta stvar riješena u lipnju prošle godine i da mu nije jasno WTF.
Prvo sam se u taj kasni sat bacila na listanje svih neovisnih portala i aktivističkih stranica koje pratim, tražeći neki komentar, detaljniju vijest, nešto, bilo što što bi mi vratilo mozak u pravi položaj. Ništa. Nada. Nothing. Onda je bio petak, izrekla se presuda koja je najveći dio nacije ostavila u stanju šoka, medijima dala krvi i kostiju do koljena, a gladnima i nezaposlenima privremeno skrenula pozornost. Tjedan dana medijske i političke dijareje je iza nas. Kako sad stvari stoje, Ustavni zakon o braniteljima je izvjestan. Diskriminiranim braniteljima će biti zajamčena sigurnost i nedodirljivost do kraja svijeta i svemira. Problemi nezaposlenih, gladnih, bolesnih, mladih, šokolovanih i ostalih će i dalje čekati neka bolja vremena i možda neku buduću hašku presudu protiv, štajaznam, Pape/Angeline Jolie/Ivice&Janice.
U nastavku ponosno prenosim uradak Kumexa koji je, po mom skromnom sudu, sjajno artikulirao sve ono što bih vjerojatno i sama napisala o svemu tomu da on već nije.
Istina. Trebali smo odmah suditi i medijski pratiti (mediji - sad imamo i trećeg člana iz "svetog trojstva" svih problema - pravosuđe, politika i mediji) zločine nakon Oluje. Trebali smo, bez fige u džepu, i reći Srbima da se vrate. Trebali smo... ali NISMO!... poslije jebanja nema kajanja, mlijeko je proliveno, kasno Marko na Kosovo stiže, šbbkbb.. truć, ser itd...I zato se nismo mogli na vrijeme i tvrđe postaviti prema svijetu (EU, Haag) pa imamo što imamo...
A sad malo šire o Evropi, Haagu, Oluji, generalima i ostalom o čemu svi ovih dana izgleda imaju svoje mišljenje:
1) Hrvatska je manje od 1% stanovništva, i još manje od toga ekonomske snage "te i takve Europe"
2) MI želimo (a referendum?) da nas oni prime u SVOJE društvo jer mislimo da ćemo imati bolju priliku za urediti svoju zemlju (zašto je sami ne možemo urediti je druga priča, a hoćemo li se, kad uđemo, riješiti ucjena i u kakvoj ćemo ih formi dobivati je neka sasvim peta)
3) U toj zajednici se traži (barem načelno) vjerodostojnost i odgovornost pa je ovo suđenje pobjedničkim generalima neka vrsta testa zrelosti. Jbg. prvi na svijetu polažemo ovaj ispit, ali, za utjehu, to će nam u budućnosti biti jak adut. A danas nam, nadam se, pomoći da postanemo ipak malo iskrenije i pravednije društvo.
4) Oluja je bila legitimna i legalna akcija oslobađanja okupiranog i etnički očišćenog teritorija (pod kontrolom najobičnije zločinačke klike) i otklanjanje prijetnje moguće novoj Srebrenici (što uostalom Haag ni ne spori, nego izričito potvrđuje)
5) gotovo nikom u Hrvatskoj nije bilo žao što su Srbi nakon Oluje otišli (de facto etnički očišćeni). Istina je i da su mnogi otišli zato što su učinili zločine prema svojim susjedima ili su jednostavno bili indoktrinirani da "pod šahovnicom za njih nema života". Ali da je naša politika bila iskrena, tj, da je provodila ono što je proklamirala i na što se obvezivala, ne bi dan-danas bilo na desetine tisuća hrvatskih Srba u Srbiji i Bosni. Nikako nije manje važno ni to da je malo Hrvata do ovih dana znalo i/ili htjelo znati o ubojstvima staraca i paljenju kuća. Politički vrh je to sve znao (ili je barem morao znati) i imao pod kontrolom od prvog dana.
6) Ničija nacionalna povijest nije ništa bolja ili gora od naše i nijedna država nije nastala i opstala bez krvi i pokojeg zločina... Tuđman je prvi hrvatski predsjednik koji je vodio borbu za nezavisnost i to će biti prva rečenica u našim povijesnim udžbenicima na temu Domovinskog rata. Sviđalo se to kome ili ne. Neka ga Haag, ako vidi smisla u tome, sudi, a Svijet neka misli o njemu što god hoće. Ionako je on danas samo povijesna ličnost. Isto kao i Washington, Garibaldi, Churchill, Karađorđe... A Hrvatska država je članica UN-a. Kao i SAD, Italija, VB, Srbija... doduše s manje od 5% Srba kao "remetilačkim faktorom" i kroničnim nedostatkom pastira....
7) Sud U Haagu je sredstvo i pravni eksperiment zapadne politike kojoj je cilj integracija zapadnog Balkana u svoju interesnu sferu. A budući da živimo u 21. stoljeću, pa kad je već taj Haag pri ruci, zašto ga ne iskoristiti za malo "kultiviranje i discipliniranje" ovih "mitomanskih zapadnobalkanskih plemena"... kad su se već zajebali s istočnobalkanskim
Ne vidim razlog da išta od ovoga gore navedenog danas negiramo ili da nas frustrira. Trebamo biti svjesni svega, ne dat se isprovocirat i smireno, racionalno i odgovorno Evropi, Haagu, i još važnije, sebi samima, u ovom konkretnom slučaju, reći: da. Tuđmanova politika prema Srbima je bila, blago rečeno, loša (i ne samo ta politika) i ako već mislite da nekome treba suditi po zapovjednoj odgovornosti za ubijene civile ili politički za to što se Srbi nisu vratili, to bi bio on, a ne generali.
To je, IMO, odavno trebala biti logika obrane generala u Haagu, kad su već tamo završili (a ne čuvanje guzica političarima i mita o "neviđenoj humanosti ratovanja"). A nisu nužno trebali. Samo da im se omogućio razgovor s istražiteljima na vrijeme. Pitam se zašto nije. Da je još uz to država, kad je vidjela da je vrag odnio šalu, ozbiljno prionula istragama i suđenjima za pojedinačne zločine i da su mediji bili manje pristrani i malo češće pitali i tužiteljstvo ponešto o samom procesu. Oni su se, međutim, svi bavili prvo ignoriranjem, onda skrivanjem od javnosti istine i činjenica, a sad i nemuštim tumačenjem manje važnih stvari kao što su ti transkripti (btw. svaka čast onomu tko je to uspio prevest). Kao i svaljivanjem krivice na Račana, Mesića i samog sotonu. I povrh svega su očekivali da će im valjda molitva i sama Majka Božja pomoći u kockanju tuđom robijom, odnosno, hoće li se ili neće sud odlučiti za kvalifikaciju UZP (što je već odavno njegova poznata praksa). Da su se na vrijeme otrijeznili (a možda i nisu htjeli - izgleda je to jedino Čermak shvatio), siguran sam da bi generali Gotovina i Markač danas bili u (zasluženo) puno boljoj poziciji; poneki bivši i sadašnji političar u ponešto lošijoj (jednako zasluženo); a Hrvatska i dalje na istom mjestu, ali vjerodostojnija i jača pred ulaskom u EU. Bez ir(n)acionalne histerije i bez straha od neuspjeha referenduma. Ali ne, mi smo se, dok je Sanader zavrtao runde, pravili ludi i opijali mitom o vlastitoj savršenosti i moralnoj superiornosti. A sad kad je konobar donio račun, svi smo u šoku koliko smo i što sve popili. No bez brige. Platit će sve Jaca... nešto nekim novim kreditom, nešto Ustavom, a nešto i u cashu.
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre