Ja nisam fina prirodno. Kada i ako je finoća potrebna mogu manifestirati zavidnu količinu iste. Imam sve finske manire koji mi mogu ustrebati na javnim mjestima i skupovima raznih vrsta. Jedina slaba točka su mi sprovodi, tu malo šepam, ali s godinama sam skužila da nisam jedina i da je to jedna od rijetkih prilika kad moja šepavost ne izaziva preveliku sablazan. U telefonskim razgovorima s davežima svih vrsta i profila mogu biti toliko fina da kasnije moram ići povraćati. Fina sam dok pregovaram i dogovaram. Fina sam u frizeraju, trgovinama, restoranima, kozmetičkom salonu, jako sam fina u muzejima i galerijama, ordinacijama i (odvjetničkim) uredima. Treba me vidjeti u interakciji s roditeljima mojih prijatelja/poznanika, starijim susjedama ili maminim prijateljicama - oličenje sam zahtjevnih bontona i malograđanskih uzanci.
Razmišljam danas o uzrocima i povodima te finoće, koliko je dugoročno pogubna i neodrživa. Ja ozbiljno skrbim o svojoj slici u javnosti. Za neke prilike je to standardno-namćorasto stvorenje po uzoru na Housea, za neke dobro odgojena kćer s razvijenim vještinama ćaskanja. Što sam opuštenija, to sam manje finska. Više sam nekako.... ugro...nešto. Dobro odgojeno ponašanje mi je s godinama postalo manje naporno, traži manje ulaganja. Kužim da mi je u nekim situacijama finoća jednostavno linija manjeg otpora. Ne da mi se. Jednostavno mi se ne da biti ja. Pa sam netko drugi ili treći. Netko tko ustaje starijima u tramvaju. Iako možda trpi nevjerojatne bolove. Netko tko u ordinacijama pušta naporne bakutanerice preko reda, ili se sklanja ljudima koji uporno hodaju krivom stranom ulice kao da su sami i goloruki istjerali okupatore '45. Ide mi to. Moj privatni oblik mučeništva pod krinkom finoće. Biram se ne posvađati na javnom mjestu. Biram ignorirati laganje u oči. Biram pristajati na emocionalne ucjene. I gdje me to dovelo? Pa tu gdje sam sad. Kako sam s tim? Super sam. Ono, totalno sam super. Toliko sam super da se svađam i sama sa sobom kad je pravo vrijeme za spavanje. Jedna ja kaže da je pravo vrijeme ono kad mi već suze oči, nakon čega ona druga ja dobije kronični popizditis jer valjda ona zna kad je pravo vrijeme za spavanje, a to još nije ni blizu.
Neki su ljudi prirodno skloni poštivanju normi, propisanih i onih moralnih. Neki ljudi nisu, moraju trenirati te vještine manje-više cijeloga života. Onda pomisle kako im to ide za rukom, kako su ovladali tom važnom vještinom pa se nekako uspiju uvjeriti da su zapravo prirodno fini, totalno finski. Dok ih zatomljena mučnina, bijes i frustracija u istom grandioznom trenutku ne udari po glupoj glavi. Pa krenu u osvetnički pohod bez milosti.
Previše finoće nikoga nije usrećilo. Ljudi danas ne reagiraju dobro na pristojnost, iščitavaju to kao otvoreni poziv na testiranje vaših granica. Čisto zabave radi. Da vide koliko daleko ste spremni ići da dokažete da ste bolji od njih. Odustajem. Ljudi lažu. Svi, bez iznimke. Teško prihvaćaju istinu o sebi i drugima oko sebe. Zato ja prigrljujem svog Housea i puštam ga da se dobro ispuše kad god ima priliku. Čak i kad to znači da ćemo nas dvoje opet završiti na nekoj vrsti Vicodina i biti ušljivo sami. Barem znamo na čemu smo.
Onaj najavljeni poremećaj u Sili je napravio još nekoliko koraka u mom smjeru danas. Samo daj! Udari svom snagom! Ne bojim te se. Osim toga, imam i karte za Terraneo. Shields up!
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre