Jučer sam dobila tulipane u buketu s dodatkom gerbera. Danas sam dobila samo tulipane. Hodala sam kratko po gradu sa cvijećem u ruci i primjećivala lica ljudi u prolazu. Svima se ozare, barem na tren. Ušla sam u poštanski ured, a sve su tete za šalterima istodobno ispustile jedan AJOOOOJ dok su im se lica razvlačila u osmjeh, onaj pravi kad se oči smiješe. Kaže mi jedna od njih "podsjetili ste nas na proljeće". Cvijeće tako djeluje na ljude. Pogotovo tulipani. Prošle sam godine nabavila cijeli bunt ljubičastih i nekoliko dana padala u nesvijest od lipote i veselja sa svakim pogledom na njih. Iako nisam ljubiteljica proljeća. Masa mojih prijatelja/ica prokiše i proapćiše u proljeće, da ne spominjem plačne oči i cureće noseve. Tu su onda i kiše, blato do koljena u središtu grada, proljetni umor i zapuštena koža koja mjesecima nije vidjela sunca. Ne, proljeće nije my cup of tea. Ali tulipani me vesele. Nekada su ih u Parku kralja Petra Krešimira IV sadili stotine, posložene u kružnice različitih boja. Onda bi ih, nakon sumraka, kojekavi i kojekakve čupali, rezali, raznosili po turobnim stanovima ili prodavali sutradan na improviziranim štandovima priručnih kvartovskih pjaca.
Na današnji je dan rođen Danilo Kiš. Što sa tulipanima kao takvima nema neke posebne veze. Osim što me njegovo pisanje odnosno napisano veseli kao i tulipani. Prvo na što pomislim kad se sjetim Kiša je njegov opis sebe sama nakon operacije, kad je rekao da se ponekad dotakne po prsima i osjeti prazninu, kao da mu fali pola duše. Onda se prisjetim rečenica koje su savršene u svojoj dorečenosti, bez viškova i nepotrebnog uljepšavanja - riječi koje su složene u svoj svojoj ljepoti, raskoši, jadu ili patnji. Na neki me čudan način veseli što je rođen skoro kad i ja. Već 17 godina si utvaram da ga zato bolje razumijem. Pretenciozno. Ali iskreno.
"Moj je otac danima, uporno, sedeo pored kočijaša, kao svrgnuti ruski knez, odjednom nekako čudno lucidan, patetično svestan da ispunjava svoju sudbinu ispisanu u genealogiji njegove krvi, u proročkim knjigama." U njegovim je knjigama sadržano neko vrijeme kojega se ja ne mogu sjećati, ali ga mogu osjećati. Čitati kao nastavak neke svoje nenapisane priče. Vlakovi koji se provoze romanima i pričama podsjećaju me na moj dom. Zvuk uz koji sam odrasla i koji me uspavljivao. Noćna linija teretnih vlakova za Ploče. Ranojutarnja linija iz pravca Sarajeva, Beograda, Budimpešte. Teretne kompozicije koje smo prebrojavali nalakćeni na prozor kuhinje. Vozni red kao središnja os oko koje se kreće naše vrijeme i navike. Kad su vlakovi krenuli prema Belom Manastiru, nakon reintegracije, stanovala sam u studentskom. Uho se bilo odviklo od umirujućeg ritma pa sam isprva poskakivala na stolcu kad bi se pojavio. Duša je upamtila, kao što je i tijelo upamtilo. Uskoro smo opet bili u skladu - vlakovi i ja. Čujem ih dok po noći prolaze gradom na kraju svijeta. Vrijeme je za ponovno čitanje Kiša. Kao što je vrijeme za vaze pune tulipana ili bukete zašiljenih olovaka (posuđena sličica iz nekog filma), fine bilježnice, kolače s čokoladom, gomile glazbe i moćne vanjske diskove. Vrijeme je za stvari, ljude i pojave koji vas vesele, s kojima se osjećate dobro. Možda i preživite proljeće.
| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre