Jazzzlo

ponedjeljak, 07.02.2011.

Kad ponedjeljak bljesne

Nisam (još) u godinama kad se radujem ponedjeljku. Još mi je uvijek samo nužno zlo koje postoji zato da bih mogla zajaukati ujutro i da bismo nekako došli do četvrtka. Rijetko kad se nešto posebno dobro dogodilo u ponedjeljak. Naprotiv, nekoliko prestrašnih situacija u mom se životu baš odlučilo oživotvoriti tog dana u tjednu. Jasno je onda da nemam nikakvih očekivanja od njega. Ono, totalno sam ravnodušna i ignoriram ga nakon onog jutarnjeg jauka. Pa se baš iznenadim kad u jedno te istom ponedjeljku čujem nekoliko dobrih vijesti. Ne znam koji protokol trebam primijeniti. Ne znam kakvi su običaji, komu treba odnijeti kavu i šećera u kocki, treba li nekomu poslati cvijeće i bombonjeru, onu bolju, Kraševu. Možda netko sad misli kako me majka neodgojenu pustila u svijet jer nisam ispoštovala običaje dobrog ponedjeljka. A nije bilo namjerno, svih mi Bajadera pojedenih u ove 33 godine. To je valjda zbog nespavanja. Opet hodam uokolo s podočnjacima. Pomalo neukusno, složit ćete se. Nije problem u nesanici, nope. Mogla bih ja. Zijevam pravovremeno i kvalitetno. Kapci su propisno teški, oči pune pijeska baš kako treba. Ali,
There's a ghost in my mouth and it talks in my sleep
Wraps itself around my tongue as it softly speaks
Then it walks, then it walks, then it walks with my legs
To fall, to fall, to fall, to fall, to fall, to fall
Umori me to neizvjesno padanje. Ne toliko zbgo samog padanja koliko zbog toga što ne vidim nikoga tko bi me mogao uhvatiti. Više ne. Pa ne spavam.
A baš je bio pristojno dobar ponedjeljak. Osim što se moj privatni Superman živ nasekirao da me onaj-čije-se-ime-ne-spominje opet ne nasanjka nekom svojom skrivenog agendom. Da njegovo dite još pati. A kad dite pati, privatni Supermeni pate još i više, sve im se stare i nove bolesti vrate. Kao da nije dovoljno što požari plaze oko Pertha! Kad se moji Supermani sekiraju i ja se sekiram i zaboravljam na Ghandija. Onda me zaboli glava i bude mi muka. Ovako mršavoj mučnina ne ide baš najbolje, to je mučnina bez pokrića, na odgodu ili 36 rata. Strah me i pomisliti što će se dogoditi kad mi se tijelo povrati. Kad počnem otplaćivati sve te nedospjele rate mučnine. Možda bih trebala ostati ovako tanjušna? Zbog praktičnih razloga. Tanjušna je tako lijepa riječ. Skoro kao distorzija.

07.02.2011. u 18:03 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Svibanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (7)
Prosinac 2011 (12)
Studeni 2011 (10)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (23)
Ožujak 2011 (25)
Veljača 2011 (28)
Siječanj 2011 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pisanjem do mentalnog zdravlja

Linkovi

Hypem.com
The Hype Machine

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Glazba za držanje na okupu

Trenutna glazbena stvarnost

Stalna postava:

Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre