Lako je, da ne kažem lakše, biti ljuta nego tužna. Ljutnja ima neku konstruktivu crtu ličnosti, može nešto promijeniti, izazvati neku promjenu. Tuga je statična. Satire u korijenu. I onda nemam kud. Sjedim satrvena u svojoj fotelji i gledam po sobi upalim očima. I tugujem. Tamni kolutovi oko upalih očiju tuguju sa mnom. Moji tanjušni ručni zglobovi pomalo tuguju dok ih savijam vadeći cigaretu. Ozirem se po sobi. Slika nije na kantunalu. Na komodi je. Nekoliko njih. Dosta više o tim slikama! To tuga radi svoj prljavi satirući posao: stalno iste stvari/pojave/propusti u fokusu. A oči sve dublje upadaju. Dok po stoti put preslušavam istih 10 pjesama za kreativno emocionalno samoubojstvo.
Kad se jako zagledam u svoje oči u ogledalu u kupaonici, iz njih me počne gledati moja majka. Na čelu mi se pojavi duboka majčinska bora. Oduvijek je tako, nije to posljedica ovog pomaknutog stanja. Uvijek me gleda pomalo zabrinuto. Onda samo malo nagnem glavu u stranu i jednako zabrinuto gledam samu sebe. Pa malo pjevam ili samo mrmljam neku melodiju. Pjevanje opušta i smiruje. Zbog disanja. Godine vježbanja u zborovima. Pjevanje me natjera da se uspravim. Uspravljena imam sićušan osjećaj kontrole. Sve to stane u nekoliko minuta: zabrinutost, mrmljanje, disanje, kontrola. Zgodan životni ciklus u kupaonici. Prostorija u kojoj se pripremam za suočavanje sa svakim novim danom. Umivanje, kremiranje, sapiranje, češljanje... Dok perem zube hodam po stanu. To mi dođe kao dekompresija prije lifta i izlaska na ulicu. Kupaonice su divno akustične. Pjevam u kupaonici dok je vani nevrijeme. Pjevam pjesmuljke koji imaju puno otvorenih vokala, sinkopa, molski ugođaj ili jednostavno dobro zvuče u kupaonici. Naslonim se na zid i pjevam zatvorenih očiju. Zamišljam da sam na pozornici. Uspjevam prenijeti osjećaj koji pjevam. Uspravno se držim sjedeći u barskoj stolici s mikrofonom na stalku ispred mene. Dok vani bjesni nevrijeme i zgrada se svakog trenutka može srušiti. Osluškujem svoj alt izdaleka, iz publike. Zvuči mi toplo i zaokruženo. Čujem nešto tužno u njemu, čega prije tamo nije bilo. Možda to tako treba biti. Možda je moj glas oduvijek trebao notu tuge. Možda je sve ovo oduvijek trebalo biti. Od danas u podne jest. Hoće li od sutra biti lakše?
| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre