Rad na utvrđenom trgu bio je nepotrebno otežan (nepotrebno znači da građevina nije imala nikakve prave koristi od rada uprazno) također zbog toga što je upravo na mjestu gdje je po nacrtu trebalo podignuti trg, zemlja bila vrlo rastresita i pjeskovita, pa sam zemlju morao naprosto nabijati, da bi oblikovala veliki, lijepo svođeni i obli trg. A za takav rad ja imam samo čelo. Tako sam se čelom zalijetao o zemlju hiljadama puta danima i noćima, bio sam sretan kad sam ga izudarao do krvi, jer to je bio dokaz da se zid stvrđuje i na taj način sam zaista zaslužio svoj utvrđeni trg, kao što mi se mora priznati.
F. Kafka, JAZBINA
Ne znam koliko je sad jasnija ona moja ranija primjedba o Kafki kao duhovitom i lijepo sarkastičnom autoru. Ovaj sam fragment zapisala sredinom 90-ih u nekom od iščitavanja i okoločitavanja njegovih djela zbog dva razloga: čudesnog nadrealnog humora s jedne i bliskosti mom biću s druge strane. Kad sam odlazila na promocije knjiga, otvorenja izložbi, na koncerte i na pivo s ekipom, kad me je bio pun grad i bila sam ozbiljno načitana. Zadnjih mi je dana često na pameti pa sam morala prokopati svoje bilješke (dok još znam gdje se što nalazi, s obzirom na to da je onaj-čije-se-ime-ne-spominje zaronio u svaku policu, ladicu, kutiju i prevrnuo svaki papir) i ponovo ga iščitati. Sad mi je valjda bliži nego ikad u životu. Što je sasvim u redu, kad imam u vidu svoju poslovičnu vidovitost u pitanjima osobnih tragedija i komedija. Vidovita, ali sklona ne obazirati se na neonske prijeteće znakove. Čak i kad mi padaju po glavi. Mislim si To je samo prolazna neugodnost. To su samo neonski znakovi koji padaju s neba.
A vidi me sad. Sad sam naslušanija nego načitanija. Jedino što pročitam blog svaki put prije nego ga konačno objavim. Zbog sklonosti tipfelerima u spisateljskoj žurbi. Iako, zapravo, stalno nešto čitam. Čitam izvještaje da bih ih skraćivala. Nadarena sam za skraćivanje izvještaja. Čitam naslove novina dok prolazim pored kioska i statuse na FB-u. Čitam vijesti na teletekstu i hrpice mailova. Čitam natpise na t-shirtima dok se probijam ulicama. Stalno su tu neka slova koja se može čitati. Sakrivene poruke koje je potrebno dešifrirati. Mogla bih malo skrenuti kao John Nash. Spremna sam riskirati ako to znači da smijem pisati nizove brojeva i slova po prozorima i izlozima. Dok iščekujem odgovor na tužbu za podjelu bračne stečevine mogu čitati bilo što.
Nisam se mogla odlučiti podsjeća li me trg iz fragmenta više na moju brakorazvodnu kutiju ili na proteklih 11, očigledno, protraćenih godina. I još se uvijek ne mogu odlučiti. Nekako ima elemenata za oboje. Kao što mi se mora priznati.
| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre