Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
06.06.2008., petak
Dio djela iz domaće glazbene baštine, zbog prethodno navedenih kriterija, ne odgovara unutarnjoj strukturi današnjeg bogoslužja.
|
Dio djela iz domaće glazbene baštine, zbog prethodno navedenih kriterija, ne odgovara unutarnjoj strukturi današnjeg bogoslužja. Bilo da ih nije moguće realizirati zbog složenog instrumentalnog sastava ili zahtjevnosti skladbe, bilo iz razloga njihove stilske neprilagođenosti današnjem bogoslužju, oni ulaze radije u druge oblike komunikacije glazbene kulture Crkve. Relativna rijetkost izvođenja takvih djela vjerojatno je ključni problem liturgijskih zborova, usredotočenih na pripremu za liturgijska slavlja tijekom čitave godine. To pak ne umanjuje obvezu trajnog nastojanja oko oživljavanja i izvođenja i onih djela koja ne mogu biti u sklopu svečanog bogoslužja Crkve. Drugi dio djela može i danas vršiti ministerijalnu ulogu, ako odgovara normativnim principima i duhu liturgijskog čina. Veoma mali dio njih će promicati izravno sudjelovanje “svih vjernika” u liturgiji, ali će jamačno oplemenjivati slušanje, koje se također dijalektički uspostavlja unutar liturgijskog sudjelovanja. U svakom pogledu, unutar liturgije oni trebaju ministerijalno oplemenjivati izraz otajstva. Kada je pak riječ o posredovanju šire glazbene kulture nastale u krilu liturgije, koja se povjerava koncertima, diskografskim, inim izdanjima i sl., vrijedi podcrtati da njihovo liturgijsko obilježje ne bi smjelo biti zaboravljeno. Zbog općeprisutnog fenomena nepoznavanja kršćanske terminologije u sredstvima društvenog priopćavanja, a tako i u komunikaciji i kritici umjetnosti, potrebno je, prigodom izvedbi djela iz liturgijske glazbene baštine, naznačiti ili pak pružiti kraće objašnjenje njihovog ‘izvornog mjesta’. Offertorium ili prikazna pjesma za naše suvremenike nije pojam razumljiv sam po sebi, poglavito ako se upotrebljava u vlastitoj latinskoj terminologiji. U većini slučajeva radi se izravno o biblijskim tekstovima, ili pak o prepjevanim biblijskim tekstovima, koji su integrirani u liturgijske čine. Podjednako tako i termini antifona, himan, Tužaljke ili pak Muka, koliko god mogli izgledati uobičajeno, nisu posvema razvidni “prosječnom” slušatelju. Njih valja osvijetliti u njihovom biblijskom i liturgijskom identitetu. Upravo potonji izrazi upućuju i na potrebu naznake njihovog ‘izvornog vremena’. Ova je liturgijska hermeneutika glazbenog djela izostajala čak i iz ozbiljnijih i složenijih studija, što je nerijetko uvjetovalo ‘globalno nerazumijevanje’ “same stvari” liturgijske glazbe, unatoč ‘dobrom razumijevanju’ glazbe. U konačnici, djela iz liturgijske glazbene baštine i onda kada više ne ulaze izravno u bogoslužje zaslužuju i svoj liturgijski prostor u kojem na najbolji način mogu priopćavati estetsko iskustvo vjere i ljepote bogoslužnog izraza. Koncerti u crkvama značajan su vid njegovanja baštine, ali i evangelizatorske uloge koju mogu promicati u prilikama današnje kulture, te neupitan način oplemenjivanja vjerničkog iskustva svetoga i lijepoga s kršćanskim predznakom, a liturgijskim identitetom.30 Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
