Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
02.06.2008., ponedjeljak
U liturgijskoj praksi
|
U liturgijskoj praksi, koja je „vrelo i vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistječe njezina snaga“ (SC, 10), Crkva se i glazbom, kao jednim od temeljnih simboličkoobrednih govora, povjerava komunikaciji Otajstva, te, upisujući je u bogoljudski dijalog, glazbeno posreduje njegovu veličinu. Liturgijska je glazba tako ad intra usredotočena na ozbiljenje veza zajedništva vjernika u Kristu i slavlje njegova Otajstva, ali i ad extra na promicanje svojega sakramentalnog sjedišta i duhovnog izraza u odnosu prema kulturi i ljudima svih vremena. Održavajući ljudsko iskustvo ‘otvorenim’ za Otajstvo, ona u liturgiji ispunjava svoju ministerijalnu ulogu spram bogoljudskog dijaloga. Ali i izvan liturgije, glazba stavlja u pokret duhovni dinamizam transcendiranja, uzdižući ljudski duh u prebivanje coram Deo. To “taborsko iskustvo” (usp. Mt 17, 4), koje sakramentalno bogoslužje otjelovljuje u cjelini umjetničkih djela u liturgiji, zrcalo je u kojem se ogleda otajstveno ukorjenjenje vjere dovedene na vrhunac svojega izraza. Ono je istom slavlje otajstvene simbolike, univerzalni govor koji gratuitno promiče dijalogalnost lijepoga i dobrobitnost svetoga unutar sveza zajedništva koje ozbiljuje. Zato liturgijska glazba svoje izvorno mjesto pronalazi u liturgiji, ali njome nije ograničena. Ona jest i ostaje eminentno kulturalna datost otvorena transverzalnoj hermeneutici. Ne upadajući u regresivni ‘kult glazbe’, kojemu je podložna suvremena kultura u traženju socijalnog prestiža ili emotivne gratifikacije, glazbena kultura Crkve treba biti svjesna svojega temeljnog obilježja: liturgijska glazba posebno, a i ‘duhovna glazba’ u širem smislu, počiva na glazbenom posredovanju otajstvenoga. Spram sekularizirane kulture, glazbena kultura Crkve nalazi se pred izazovom novog načina komunikacije teologalne vrijednosti svete umjetnosti. Posred kulture koja je odavno udaljila sveto iz svijesti i iz svojih racionalnih govora, a pohađa ga s ciljem puke emotivne gratifikacije, glazbena kultura Crkve može pronaći nov način govora o istinski svetome i duhovnome, a udaljiti od sebe standardnu komercijalizaciju afekata, koju joj zavodljivo predlaže postmoderna kultura.23 Naime, progresivna sekularizacija glazbe postoji čvrsta veza. Zahvaljujući njoj može se reći da je glazba simboličko objektiviranje afekta. Usp. S. Langer, Sentimento e forma, Feltrinelli, Milano, 1975., str. 145 i 406. Više o istome: G. Bonaccorso, La musica liturgica. Emozione o ragione? u: Il rito e l’altro. La liturgia come tempo, linguaggio e azione, Libreria Editrice Vaticana, Cittŕ del Vaticano, 2001., str. 187-210. U tom smislu, između afektivnog svijeta i svijeta estetskog emigracijom duhovnoga sada iščekuje revitaliziranje na istinskim osnovama. Crkva međutim ima potrebu zadobiti kritičku svijest spram vlastitog odnosa prema baštini nastaloj u krilu sakramentalnog bogoslužja. To pak znači da kršćanska kultura, koja odavno ne misli ozbiljenje vjere u estetskoj, nego samo u izoliranoj racionalnoj ili moralnoj perspektivi, izgubivši tako bitan dio svojega integriteta, u otkriću svete umjetnosti može pronaći onu strukturalnu poveznicu koja joj jamči evidenciju i razumljivost, komunikativnost u okvirima suvremene postmoderne, globalne komunikacije. Liturgijsko posredovanje glazbe i glazbeno posredovanje liturgije ne bi se smjelo razasuti u medijskom posredovanju i konzumaciji „površnoga“. Oni se u konačnici trebaju sabrati u dubini iskustva vjere, u ozbiljenju vjerničke svijesti, koja se od „estetskog iskustva“ do “obredne ekstaze”, oblikuje kao affectus fidei.24 Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
