Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
01.06.2008., nedjelja
Komunikativna dimenzija liturgijske glazbe
|
Neobično je važno primijetiti da spomenuta komunikativna dimenzija liturgijske glazbe u vremenu globalne komunikacije umjetnosti gubi na svojoj referencijalnosti u mjeri u kojoj gubi odnos s otajstvenom bitnošću liturgije. Kada ona postane heteronomna sakramentalnom izrazu, njezin izričaj se autonomno ograničava i jednostrano određuje isključivo prema visini interpretacije i komunikacije samog estetskog doživljaja. I kada se ona doživljava i predstavlja izdvojeno od opće glazbene kulture Crkve, biva na svojevrstan način lišena onog bitnog nagnuća koje je iznjedrilo njezinu umjetničku formu. Zatvaranje u ‘čistu’ umjetnost uvjetuje odmak od svijeta duhovnosti njezina obrednog izričaja. U stvarnosti, ona tom duhovnom izričaju treba dati umjetničko lice. Liturgija ne uvodi razlike između glazbenog i sakramentalnog izričaja. Oni se isprepleću u jedinstvenu svezu pokreta i zvuka. ‘Uspjela’ glazba je vazda vezana uz cjelovitu formu ‘uspjelog’ liturgijskog iskustva. Ona otvara i izriče vjerničku egzistenciju, koja se zadobiva kroz sekvence sakramentalnoga čina. Gdje pjesma i glazba smjera otvaranju neizrecive mogućnosti očitovanja otajstva u riječi, gesti i šutnji, ona se transformira metasimbolički događaj sudjelovanja i tako, kao liturgijska glazba, u najboljem smislu uspijeva. ‘Uspjela’ liturgijska glazba je uvijek dijalogalna. Ona je ‘organ’ osjećanja dara Duha “u trenutku kada on daruje život.”19 U kontinuitetu s biblijskim iskustvom glazbe, koja je izvor radosti, zdravlja, afektivni i efektivni susret s Jahvom, liturgijska je glazba otajstveni simboličko-obredni izraz i iskustvo one Prisutnosti koja se uzbiljuje u sakramentalnom bogoslužju. Pjevati i svirati arhetipski je modalitet obrednog izraza i iskustva zajedništva s božanskim. Njihova se specifičnost očituje u činjenici da stoje u čvrstoj vezi s riječju (usp. SC, 112). Liturgijska glazba je logogenička.20 Ona nosi riječ u glazbeni izraz, koja u svim svojim vokalizacijskim elementima struji prema osjetnom i simboličkom priopćavanju te konvergira u estetsko iskustvo slušanja i pjevanja.21 Preko svojega harmonijskog i melodijskog pokreta, preko eufonije i timbričkih artikulacija, glazba nosi u simbolizaciju afekata, tvori napetosti i razrješenja, oblikuje vrhunce i kadence, zbiva se kao simbolički događaj sposoban cjelovito izreći zbiljnost sakramentalnog prianjanja uz Otajstvo prisutnosti svojim vlastitim govorom.22 Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
