Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
24.05.2008., subota
Glazbena kultura Crkve
|
Glazbena kultura Crkve pronalazi u ovoj perspektivi neobično važan trenutak sadržan u motivu izraza i iskustva ‘potpunog lika liturgije’ koji nipošto ne može biti shvaćen kao općeniti odnos spram kršćanske vjere i njezinih sadržaja. To dodatno potvrđuje činjenica da liturgija objedinjuje različite govore (ikonički, verbalni, neverbalni), među kojima sonorni govor glazbe zauzima povlašteno mjesto. Uostalom, sama Konstitucija uočava jedinstvo između riječi i svetog pjevanja (SC, 112), pružajući integralno viđenje glazbe u bogoslužju i po bogoslužnom činu, u njegovoj simbolici i estetici. Otud slijedi da je Crkva, po svojoj glazbenoj kulturi, sadašnjoj i prošloj, upućena na njegovanje liturgije iz čijega krila ona izvire i događa se kao sveta i liturgijska, u kojoj i po kojoj obogaćuje izraz i iskustvo vjere. No, ona ne ostaje samoreferencijalno zatvorena u samostojne obzore vlastitog obrednog izričaja, nego oplemenjuje kulturu. Ona je uklopljena u kulturu i zato od nje prima poticaje, stilska nadahnuća, forme, kako bi uvijek odgovarala svojoj izvornoj istini umjetničkog djela, te u svojoj simboličko-estetičkoj naravi očitovala ljepotu otajstva vjere. Posred napetosti između njezine istine glazbe i istine njezine ministerijalnosti stoji pravi izazov sadašnjeg trenutka liturgijske glazbe. On je zasigurno obilježen ponešto ‘neodređenim’ stavom spram glazbene vrijednosti djela i njegove obredne ministerijalnosti, a sve u nedostatku jasne kriteriologije jedinstvenoga estetsko-liturgijskog vrjednovanja djela. Međutim, on iščekuje recepciju autentičnog ideala liturgijske glazbe na umjetničkoj, pastoralnoj i teološkoj razini, koja se ne može ograničiti na fragmentarnu elaboraciju zasebnih vidova, nego se globalno smješta u liturgijski kontekst i cjelovito odnosi na slavlje Pashalnog Otajstva per ritus et preces (SC, 48). Liturgijsko posredovanje glazbenoga i glazbeno posredovanje liturgije postaje pravo mjesto suočavanja s istinom liturgijske glazbe, ali polazište prepoznavanja cjelovitosti prakse liturgijske glazbe kao izraza i iskustva svetoga i otajstvenoga. Daljnji je problem suvremene glazbene kulture Crkve sadržan u činjenici kulturalnih varijacija, sve većeg utjecaja svjetovnog načina vrjednovanja i ‘konzumacije’ glazbe. Naime, suvremena kultura više nego ikad otvara prostor različitim autonomnim ili ‘sinkretističkim’ glazbenim izrazima, ne suzdržavajući se ni od otuđujućih interpretacija klasičnih dijela računalnim i sintetičkim instrumentima. Samostojnost i raznovrsnost glazbenog izraza u suvremenoj kulturi, vođenoj konzumističkim, odnosno ‘komercijalnim’ interesom, globalno umanjuje sposobnost autentičnog estetskog doživljaja i vrjednovanja. Površnost u slušanju, “prilagodba” djela “širokoj publici”, zatiru put ‘konzumaciji glazbe’, a time i njezinom padu u ‘obično’ i ‘površno’. I kada se radi o ‘staroj glazbi’ ili pak o suvremenoj liturgijskoj glazbi, poteškoće u međuodnosu estetske i ministerijalne vrijednosti djela ne izostaju. One su na svoj način podvrgnute utjecaju suvremene autonomije glazbenog izraza, osobito u pogledu ‘izoliranosti’ i ‘samoreferencijalnosti’, ‘uzvišenosti’ ili pak ‘nametljivosti’ samoga djela u odnosu prema kojemu sakramentalni čin postaje ‘ministerijalan’ ili tek ‘okviran’. Time se pojavljuje opasnost da sama glazba svedena na ‘konzumaciju’ izričaja, iscrpi smisao i veličinu sakramentalnog čina. Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
