Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
21.05.2008., srijeda
LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE
|
Ivica Žižić, Split Izvorni znanstveni rad Predmet razmatranja ovog članka je međuodnos liturgijske glazbene baštine i aktualne liturgijske prakse s posebnim osvrtom na problematiku vrjednovanja domaće glazbene baštine u odnosu prema novim oblicima liturgijsko-glazbenog izraza. Ovim se prilogom želi ukazati na važnost njegovanja i potrebu promicanja glazbene baštine izvan i u sklopu liturgijskog slavlja, njihovo integrativno vrjednovanje i učinkovito posredovanje u glazbenoj kulturi Crkve, te razbistriti prikladnu kriteriologiju odabira djela u aktualnoj liturgijskoj praksi. Prvi dio članaka uvodi u zadanu tematiku, eksplicirajući neke vidove suvremenih izazova pred kojima se nalazi glazbena kultura Crkve. Pritom se autor ukratko osvrće na saborski nauk o glazbi za liturgiju i izvodi neka načela, koja izvorno obilježavaju liturgijsku glazbu. Drugi dio članka, u kraćem povijesnom presjeku, upozorava na bogate i slojevite oblike domaće glazbene baštine splitske prvostolnice. Glazbena baština i liturgija u vremenu komunikacije umjetnosti, predmet je razmatranja trećeg dijela priloga. U njemu se obrađuje problematika suvremene percepcije liturgijske glazbe, te nnjezina neotuđiva teologalna i komunikativna vlastitost na obzoru postmoderne komunikacije umjetnosti. Završni, četvrti dio, obrađuje neke normativne kriterije s obzirom na prisutnost djela iz glazbene baštine u suvremenoj liturgijskoj praksi i izvan nje. Ključne riječi: liturgijska glazba, liturgija, baština, glazbena kultura Crkve, komunikacija umjetnosti. UVOD “Glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se ističe između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto pjevanje združeno s riječima tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije” (SC, 112). Time Drugi vatikanski sabor potvrđuje bogatu umjetničku tradiciju svete glazbe, koja je proizašla iz iskustva slavlja vjere Božjeg naroda i razvijala se u krilu bogoslužnog čina Crkve te i danas čini jedinstvo u sklopu svečane liturgije. Slavlje kršćanske vjere je od svojih najranijih vremena strukturalno vezano uz estetsko iskustvo glazbenog izraza. Povijest ovog međuodnosa važno je područje, koje otkriva ne samo baštinu kulturalnog i umjetničkog dobra crkvene glazbe, koja je cvala u krilu sakramentalnoga slavlja, nego u njoj i preko nje očituje iskustvo vjere kroz stoljeća, savez duhovnosti liturgijskog izraza i stvaralaštva Kristove Crkve. Baština vokalnog i instrumentalnog izraza liturgije neotuđivi je dio i sadašnjeg trenutka glazbene kulture Crkve. U sklopu aktualne liturgijske prakse, glazbena baština zahtjeva pozornu identifikaciju prikladnih glazbenih oblika i djela, raščlambu kriteriologije odabira djela i razmatranje mogućnosti njihove uporabe u liturgijskim slavljima, kao i njezino promicanje u širem umjetničko-kulturalnom i društvenom okviru. Predmet razmatranja ovoga rada je međuodnos liturgijske glazbene baštine i aktualne liturgijske prakse s posebnim osvrtom na problematiku vrjednovanja domaće glazbene baštine u odnosu prema novim glazbenim oblicima. Ovim se prilogom želi ukazati na važnost njegovanja i potrebu promicanja glazbene baštine izvan i u sklopu liturgijskih slavlja, na integrativno vrjednovanje baštine u sadašnjoj glazbenoj kulturi Crkve, te razbistriti prikladnu kriteriologiju odabira djela u aktualnoj liturgijskoj praksi. Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
