Ivica Žižić, Split
Izvorni znanstveni rad
Predmet razmatranja ovog članka je međuodnos liturgijske
glazbene baštine i aktualne liturgijske prakse s posebnim osvrtom
na problematiku vrjednovanja domaće glazbene baštine u odnosu
prema novim oblicima liturgijsko-glazbenog izraza. Ovim se prilogom
želi ukazati na važnost njegovanja i potrebu promicanja glazbene
baštine izvan i u sklopu liturgijskog slavlja, njihovo integrativno
vrjednovanje i učinkovito posredovanje u glazbenoj kulturi Crkve, te
razbistriti prikladnu kriteriologiju odabira djela u aktualnoj liturgijskoj
praksi. Prvi dio članaka uvodi u zadanu tematiku, eksplicirajući neke
vidove suvremenih izazova pred kojima se nalazi glazbena kultura
Crkve. Pritom se autor ukratko osvrće na saborski nauk o glazbi za
liturgiju i izvodi neka načela, koja izvorno obilježavaju liturgijsku
glazbu. Drugi dio članka, u kraćem povijesnom presjeku, upozorava
na bogate i slojevite oblike domaće glazbene baštine splitske
prvostolnice. Glazbena baština i liturgija u vremenu komunikacije
umjetnosti, predmet je razmatranja trećeg dijela priloga. U njemu se
obrađuje problematika suvremene percepcije liturgijske glazbe, te
nnjezina neotuđiva teologalna i komunikativna vlastitost na obzoru
postmoderne komunikacije umjetnosti. Završni, četvrti dio, obrađuje
neke normativne kriterije s obzirom na prisutnost djela iz glazbene
baštine u suvremenoj liturgijskoj praksi i izvan nje.
Ključne riječi: liturgijska glazba, liturgija, baština, glazbena
kultura Crkve, komunikacija umjetnosti.
UVOD
“Glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti
jer se ističe između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto
pjevanje združeno s riječima tvori potrebit i sastavni dio svečane
liturgije” (SC, 112). Time Drugi vatikanski sabor potvrđuje bogatu
umjetničku tradiciju svete glazbe, koja je proizašla iz iskustva
slavlja vjere Božjeg naroda i razvijala se u krilu bogoslužnog čina
Crkve te i danas čini jedinstvo u sklopu svečane liturgije. Slavlje
kršćanske vjere je od svojih najranijih vremena strukturalno
vezano uz estetsko iskustvo glazbenog izraza. Povijest ovog
međuodnosa važno je područje, koje otkriva ne samo baštinu
kulturalnog i umjetničkog dobra crkvene glazbe, koja je cvala
u krilu sakramentalnoga slavlja, nego u njoj i preko nje očituje
iskustvo vjere kroz stoljeća, savez duhovnosti liturgijskog izraza i
stvaralaštva Kristove Crkve.
Baština vokalnog i instrumentalnog izraza liturgije neotuđivi
je dio i sadašnjeg trenutka glazbene kulture Crkve. U sklopu
aktualne liturgijske prakse, glazbena baština zahtjeva pozornu
identifikaciju prikladnih glazbenih oblika i djela, raščlambu
kriteriologije odabira djela i razmatranje mogućnosti njihove
uporabe u liturgijskim slavljima, kao i njezino promicanje u širem
umjetničko-kulturalnom i društvenom okviru.
Predmet razmatranja ovoga rada je međuodnos liturgijske
glazbene baštine i aktualne liturgijske prakse s posebnim osvrtom
na problematiku vrjednovanja domaće glazbene baštine u odnosu
prema novim glazbenim oblicima. Ovim se prilogom želi ukazati na
važnost njegovanja i potrebu promicanja glazbene baštine izvan i
u sklopu liturgijskih slavlja, na integrativno vrjednovanje baštine
u sadašnjoj glazbenoj kulturi Crkve, te razbistriti prikladnu
kriteriologiju odabira djela u aktualnoj liturgijskoj praksi.
Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad:
Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE
Crkva u svijetu
Post je objavljen 21.05.2008. u 07:00 sati.