Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
13.05.2008., utorak
Ples u preporodnom razdoblju
|
Doba ilirskog pokreta (1830.-1848.) doba je buđenja nacionalne svijesti, odbacivanja stranog i prihvaćanja domaćeg jezika, običaja, glazbe, pjesme, a tako i plesa. Mlada inteligencija, studirajući i stičući iskustva u europskim metropolama gdje dolazi u kontakt s nacionalnim idejama drugih naroda, osobito slavenskih, dolaskom u Zagreb širi svijest o vlastitom nacionalnom identitetu. Radi širenja preporodnih ideja organizirane su u Zagrebu u tridesetim i četrdesetim godinama brojne kulturne i umjetničke priredbe u narodnom duhu. Mijo Krešić u svojoj Autobiografiji piše da je "oduševljena mladež probudjivala narodnu sviest, putujuć po domovini i davajuć koncerte" (Krešić 1898:81). Te su priredbe i koncerti bile prigode da se susretnu mlada nacionalna inteligencija, pripadnici trgovačkog staleža, krajiški časnici i dio domaćeg plemstva jer se i društveno i kulturno sve više povezuju svi građanski i plemićki krugovi radi zajedničkog otpora stranim utjecajima (Karaman i Kampuš 1994:189). S prvim brojevima Novina Horvatzkih 1835. godine objavljen je i Obznanitely K Horvatzkem Novinam, u kojem su tiskani i prvi oglasi. Tih godina u Zagrebu Ilirci nastoje da u svakodnevnom svečanom životu Zagreba zavlada "narodni duh". Tako već otprije omiljene plesne večeri i balovi mijenjaju donekle svoj glazbeni i plesni sadržaj: uz "europejske" društvene plesove sve su češći "narodni": kolo, lepa maca i dr. (Franković 1984:169- 174). Neki su plesovi, kao npr. kolo, figuralni gdje se u prostoru izvode figure i likovi te koreografski određeni pa ih je valjalo naučiti i uvježbati prije dolaska na ples. Međutim, i za plesove bez neke ustaljene koreografije trebala je vještina izvođenja i znanje. Zanimanje je raslo, a malo je tko poznavao njihove raznolike figure pa se upravo u to doba javljaju prvi učitelji plesa. Tako, "Alojzio Deperis, meštar od plesanja iz Tersta, baš sada ovamo stigo", preporuča "svemu visokomu plemstvu, c. k. vojničtvu i štovanoj obćini svoje znanje kako u domaćih tako i u inostranih tancih" (Narodne novine 1842., 1. 6., br. 44.; 7. 6., br. 46.; 14. 6., br. 48). Nešto se kasnije javlja i Albert Dragoner, "Horvat Varaždinec", svojim oglasom u kojem naglašava da dobro poznaje sve europske i narodne plesove (Narodne novine 1847.,br.71). Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
