Doba ilirskog pokreta (1830.-1848.) doba je buđenja nacionalne svijesti,
odbacivanja stranog i prihvaćanja domaćeg jezika, običaja, glazbe, pjesme, a
tako i plesa. Mlada inteligencija, studirajući i stičući iskustva u europskim
metropolama gdje dolazi u kontakt s nacionalnim idejama drugih naroda,
osobito slavenskih, dolaskom u Zagreb širi svijest o vlastitom nacionalnom
identitetu. Radi širenja preporodnih ideja organizirane su u Zagrebu u
tridesetim i četrdesetim godinama brojne kulturne i umjetničke priredbe u
narodnom duhu. Mijo Krešić u svojoj Autobiografiji piše da je "oduševljena
mladež probudjivala narodnu sviest, putujuć po domovini i davajuć koncerte"
(Krešić 1898:81). Te su priredbe i koncerti bile prigode da se susretnu mlada
nacionalna inteligencija, pripadnici trgovačkog staleža, krajiški časnici i dio
domaćeg plemstva jer se i društveno i kulturno sve više povezuju svi
građanski i plemićki krugovi radi zajedničkog otpora stranim utjecajima
(Karaman i Kampuš 1994:189).
S prvim brojevima Novina Horvatzkih 1835. godine objavljen je i
Obznanitely K Horvatzkem Novinam, u kojem su tiskani i prvi oglasi. Tih
godina u Zagrebu Ilirci nastoje da u svakodnevnom svečanom životu Zagreba
zavlada "narodni duh". Tako već otprije omiljene plesne večeri i balovi
mijenjaju donekle svoj glazbeni i plesni sadržaj: uz "europejske" društvene
plesove sve su češći "narodni": kolo, lepa maca i dr. (Franković 1984:169-
174). Neki su plesovi, kao npr. kolo, figuralni gdje se u prostoru izvode figure
i likovi te koreografski određeni pa ih je valjalo naučiti i uvježbati prije
dolaska na ples. Međutim, i za plesove bez neke ustaljene koreografije trebala
je vještina izvođenja i znanje. Zanimanje je raslo, a malo je tko poznavao
njihove raznolike figure pa se upravo u to doba javljaju prvi učitelji plesa.
Tako, "Alojzio Deperis, meštar od plesanja iz Tersta, baš sada ovamo stigo",
preporuča "svemu visokomu plemstvu, c. k. vojničtvu i štovanoj obćini svoje
znanje kako u domaćih tako i u inostranih tancih" (Narodne novine 1842., 1.
6., br. 44.; 7. 6., br. 46.; 14. 6., br. 48).
Nešto se kasnije javlja i Albert Dragoner, "Horvat Varaždinec", svojim
oglasom u kojem naglašava da dobro poznaje sve europske i narodne plesove
(Narodne novine 1847.,br.71).
Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost
Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA
Autorica: IVANA KATARINČIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Post je objavljen 13.05.2008. u 07:00 sati.