Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
11.05.2008., nedjelja
Prilike za plesanje
|
Spomenuto je da se najviše organiziranih plesnih zabava priređivalo u pokladno vrijeme kada se na plesovima dopuštala veća sloboda negoli je bilo uobičajeno. Sudionici su se često maskirali. U tom se razdoblju u Zagrebu plesalo u zatvorenim prostorima predviđenima za ples, iako su poznate zabave, povorke i plesovi koji su se odvijali na otvorenom, gdje se metaforički osuđivao glavni krivac za sve nevolje građana, lutka Karneval. Lutki se prvo čitala optužnica, sudilo joj se i na kraju spaljivalo. Dok je u seoskoj tradiciji uobičajeno plesanje u raznim godišnjim dobima (osim u korizmi i adventu kad se plesalo samo iznimno i to ne javno) jer su uz njihovo izvođenje bila vezana vjerovanja, pa su seljaci, primjerice, plesali da bi utjecali na bolji urod, da bi odbili zle sile od sela, kuće, ljudi, domaćih životinja i slično ili su plesali da bi obilježili posebne datume (primjerice imendane), u Zagrebu su se takvi datumi obilježavali, najčešće, u intimnijem obiteljskom krugu. Na selu se primjerice redovito, plesalo na Badnjak, u sezoni od Cvjetnice do Duhova i drugim prigodama, što u Zagrebu nije toliko izraženo (Ivančan 1996:103-104). U Zagrebu su se, dakle, javne plesne zabave odvijale uglavnom i najviše o pokladama. Međutim, i tu je bilo iznimaka pa tako znamo da su se neke zabave u Zagrebu održavale u povodu iznimnih događanja, kojima se ponekad može pridodati značaj (političkih) rituala (usp. Zebec 2004:54-61). Godine 1826. uz proslavu prvog sajamskog dana na Štefanje davao se ples u kazalištu (Szabo 1929:112). Zagrebačke novine Luna iz 1827. svjedoče da se prigodom povratka bana Gyulaya8 nakon dužeg izbivanja u Zagreb, 11. rujna 1827. priredio "sjajni ples na kojem se pribrao najodličniji svijet grada Zagreba i potrajao do ponoći" (Hirc 1987:155). U rujnu 1842. godine se 600-obljetnica proglašenja Zlatne bule slavila tri dana. Tom su se prigodom održavale prigodne predstave u kazalištu i druge svečanosti. Varoški sudac priredio je u Streljani objed za dvije stotine uzvanika, a treći su dan ove svečanosti završile velikim balom u svim dvoranama kazališta (Premerl 1985:136-137). Godine 1843. Streljačko društvo je organiziralo ples u čast povratka njihova vođe grofa Jurice Oršića, koji je bio na dugom liječenju u Beču (Vukotinović 1843:br.9 [nepag.]). U ožujku 1848. prigodom instalacije bana Jelačića, održan je u Narodnom domu "sjajan pravnički ples" (Kassovitz-Cvijić 1919:175). Veliko je slavlje doživio Markov trg 1850. u povodu povratka bana Jelačića iz Beča. Ban dolazi u banske dvore sa svojom suprugom, nevjestom i banicom Sofijom, rođenom Stokau. "Pred banskim dvorom dočekala ih dvoredica ljepotica sa trobojnim svjetiljkama, na trgu seljaci uz narodnu svirku. Poslije zasviraše sve glazbe narodnu himnu i banicu pozdraviše rodoljubne gospodje... igralo se kolo, pjevalo, veselilo" (Hirc 1987:122). Ples je započeo "kao na dvoru s konvencionalnom polonaisom, koju je ban sa suprugom vodio, a onda su se redali plesovi u nevezanom uživanju mladeži. Jelačić je tada svoju suprugu iznenadio hrvatskim salonskim kolom, koje se prvi put u banskim dvorima igralo". Na svečanosti su se plesali i valcer, polka i mazurka (Kassovitz- Cvijić 1919:207-208). 6 Manje je poznato da je ban Josip Jelačić bio vješt plesač i time mamio simpatije bečkih nadvojvotkinja koje su se ... "vruće molile Bogu, neka spasi od smrti lijepog kavalira, koji umije plesati mazurku i lancier-quadrillu elegantnije no ikoji franceski vojvoda" (Kassowitz- -Cvijić 1919:173-174). 7 Još za 1751. godinu Krčelić bilježi da su se plesovi i pokladne zabave održavali kod privatnika jer ih iznimno te godine nisu priredili grof namjesnik ni biskup zbog zabranjenih zabava u Beču. Te je godine bila korota jer je umrla carica Elizabeta, majka kraljice Marije Terezije (Krčelić 1952:65), što je utoliko zanimljivije jer je upravo Crkva, npr. u srednjem vijeku, bila najveći protivnik plesa u bilo kojem obliku, smatrajući ga promicateljem nemorala. I zagrebački je biskup Maksimilijan Vrhovac bio veliki poklonik i organizator plesnih zabava (usp. Sremac 2001:25). Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
