Spomenuto je da se najviše organiziranih plesnih zabava priređivalo u
pokladno vrijeme kada se na plesovima dopuštala veća sloboda negoli je bilo
uobičajeno. Sudionici su se često maskirali. U tom se razdoblju u Zagrebu
plesalo u zatvorenim prostorima predviđenima za ples, iako su poznate
zabave, povorke i plesovi koji su se odvijali na otvorenom, gdje se
metaforički osuđivao glavni krivac za sve nevolje građana, lutka Karneval.
Lutki se prvo čitala optužnica, sudilo joj se i na kraju spaljivalo.
Dok je u seoskoj tradiciji uobičajeno plesanje u raznim godišnjim
dobima (osim u korizmi i adventu kad se plesalo samo iznimno i to ne javno)
jer su uz njihovo izvođenje bila vezana vjerovanja, pa su seljaci, primjerice,
plesali da bi utjecali na bolji urod, da bi odbili zle sile od sela, kuće, ljudi,
domaćih životinja i slično ili su plesali da bi obilježili posebne datume
(primjerice imendane), u Zagrebu su se takvi datumi obilježavali, najčešće, u
intimnijem obiteljskom krugu. Na selu se primjerice redovito, plesalo na
Badnjak, u sezoni od Cvjetnice do Duhova i drugim prigodama, što u Zagrebu
nije toliko izraženo (Ivančan 1996:103-104).
U Zagrebu su se, dakle, javne plesne zabave odvijale uglavnom i
najviše o pokladama. Međutim, i tu je bilo iznimaka pa tako znamo da su se
neke zabave u Zagrebu održavale u povodu iznimnih događanja, kojima se
ponekad može pridodati značaj (političkih) rituala (usp. Zebec 2004:54-61).
Godine 1826. uz proslavu prvog sajamskog dana na Štefanje davao se
ples u kazalištu (Szabo 1929:112). Zagrebačke novine Luna iz 1827. svjedoče
da se prigodom povratka bana Gyulaya8 nakon dužeg izbivanja u Zagreb, 11.
rujna 1827. priredio "sjajni ples na kojem se pribrao najodličniji svijet grada
Zagreba i potrajao do ponoći" (Hirc 1987:155).
U rujnu 1842. godine se 600-obljetnica proglašenja Zlatne bule slavila
tri dana. Tom su se prigodom održavale prigodne predstave u kazalištu i
druge svečanosti. Varoški sudac priredio je u Streljani objed za dvije stotine
uzvanika, a treći su dan ove svečanosti završile velikim balom u svim
dvoranama kazališta (Premerl 1985:136-137). Godine 1843. Streljačko
društvo je organiziralo ples u čast povratka njihova vođe grofa Jurice Oršića,
koji je bio na dugom liječenju u Beču (Vukotinović 1843:br.9 [nepag.]). U
ožujku 1848. prigodom instalacije bana Jelačića, održan je u Narodnom domu
"sjajan pravnički ples" (Kassovitz-Cvijić 1919:175). Veliko je slavlje doživio
Markov trg 1850. u povodu povratka bana Jelačića iz Beča. Ban dolazi u
banske dvore sa svojom suprugom, nevjestom i banicom Sofijom, rođenom
Stokau. "Pred banskim dvorom dočekala ih dvoredica ljepotica sa trobojnim
svjetiljkama, na trgu seljaci uz narodnu svirku. Poslije zasviraše sve glazbe
narodnu himnu i banicu pozdraviše rodoljubne gospodje... igralo se kolo,
pjevalo, veselilo" (Hirc 1987:122). Ples je započeo "kao na dvoru s
konvencionalnom polonaisom, koju je ban sa suprugom vodio, a onda su se
redali plesovi u nevezanom uživanju mladeži. Jelačić je tada svoju suprugu
iznenadio hrvatskim salonskim kolom, koje se prvi put u banskim dvorima
igralo". Na svečanosti su se plesali i valcer, polka i mazurka (Kassovitz-
Cvijić 1919:207-208).
6 Manje je poznato da je ban Josip Jelačić bio vješt plesač i time mamio simpatije bečkih
nadvojvotkinja koje su se ... "vruće molile Bogu, neka spasi od smrti lijepog kavalira, koji
umije plesati mazurku i lancier-quadrillu elegantnije no ikoji franceski vojvoda" (Kassowitz-
-Cvijić 1919:173-174).
7 Još za 1751. godinu Krčelić bilježi da su se plesovi i pokladne zabave održavali kod
privatnika jer ih iznimno te godine nisu priredili grof namjesnik ni biskup zbog zabranjenih
zabava u Beču. Te je godine bila korota jer je umrla carica Elizabeta, majka kraljice Marije
Terezije (Krčelić 1952:65), što je utoliko zanimljivije jer je upravo Crkva, npr. u srednjem
vijeku, bila najveći protivnik plesa u bilo kojem obliku, smatrajući ga promicateljem
nemorala. I zagrebački je biskup Maksimilijan Vrhovac bio veliki poklonik i organizator
plesnih zabava (usp. Sremac 2001:25).
Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost
Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA
Autorica: IVANA KATARINČIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Post je objavljen 11.05.2008. u 07:00 sati.