Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
08.05.2008., četvrtak
Plesovi su se u Zagrebu priređivali poglavito u pokladno vrijeme.
|
Društveni život zagrebačkih građana krajem 18. st., izvan prigodnih odnosno pokladnih blagdana, odvijao se uglavnom u domaćoj, kućnoj atmosferi, u prijateljskim i obiteljskim krugovima. Pokladni su mjeseci bili prilično hladni pa je za održavanje plesnih zabava bio potreban odgovarajući plesni prostor. Nisu, naime, postojala prikladna javna mjesta gdje bi se ondašnji Zagrepčani mogli u svoje slobodno vrijeme sastajati, razgovarati i zabavljati (Ladović 1974:127). Problem prostora počeo se rješavati krajem 18. st. i za plemićke krugove i za kazališne družine koje su u Zagrebu djelovale od 1780. do 1860. i suočavale se s istim problemom (Batušić 1974:108). U Basaričkovoj 4 nalazila se gradska pivovara. Nekoliko godina prije dolaska njemačkih družina pivovara je znatno proširena i potpuno sazidana. U glavnoj gostinjskoj sobi priređivali su se plesovi. O tome su sačuvani dokumenti iz 1790. godine kada su dozvolu za javne plesove molili Augustin Schnepf i Josip Mohović, a godine 1828. objavljen je u zagrebačkom Intelligenzblattu (br. 2 od 12. siječnja 1828.) ovaj oglas: Plesna obavijest. Sutra, u nedjelju, 13. i u srijedu 16. siječnja 1828., a zatim svake nedjelje i srijede, sve do konca poklada, održavat će se u ovdašnjoj gradskoj pivovari plesne zabave. Nadalje i u Maksimiru će biti priređeno nekoliko društvenih plesova, zbog čega potpisani uljudno poziva, očekujući i ugodno se nadajući obilnu posjetu. Potpisani neće ništa propustiti da svoje vrlo poštovane goste na najbolji način posluži. Kad je samostan klarisa u Opatičkoj ulici (danas Muzej grada Zagreba) poslije ukinuća opatičkog reda sv. Klare (1782.) prešao u gradske ruke, uređena je u njemu prva javna kazališna dvorana u Zagrebu u kojoj su se priređivali plesovi i održavale predstave (Cindrić 1969:26-27). Podigavši 1796. veliku palaču u Demetrovoj 1, grof Ante Pejačević uredio je u njoj i plesnu dvoranu s pozornicom i gledalištem (Premerl 1974:139). Nije bila odmah useljiva jer je bila vlažna, ali grof je sljedeće godine ishodio odobrenje za javnu uporabu, što je bilo proslavljeno svečanim plesom u redutnoj dvorani (Cindrić 1969:33). Nakon smrti grofa Pejačevića njegova je udovica Barbara, rođ. Drašković, palaču prodala Ivanu Emilijanu barunu Kulmeru, a 1807. godine novi vlasnik kazališta postaje grof Antun Amadé de Varkonyi.4 Grof Amadé je dao kazalištu ime, a Maksimilijan Vrhovac položio je potreban iznos (Cindrić 1969:35). U toj su se dvorani do početka 1830-ih godina redovito održavale plesne zabave i kazališne predstave putujućih njemačkih družina (Karaman i Kampuš 1994:180). Međutim, Amadeovo je kazalište uskoro postalo neprikladno za sve veće kazališne pothvate i premaleno za velike plesne zabave. Zadnje vijesti o djelovanju Amadeova kazališta nalazimo u Intelligenzblattu, prilogu zagrebačkih njemačkih novina Agramer Politische Zeitung od 16. 8. 1834., gdje stoji da će se u "u četvrtak, 21. kolovoza održati u ondašnjoj kazališnoj zgradi ples" (Cindrić 1969:41). Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
