Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
07.05.2008., srijeda
Zagrebački plesni prostori
|
Neki veseli grad, taj naš stari Zagreb i neki veseli ljudi, naše bake i djedovi. Na sve strane druženja, zabave, igre, plesovi... (Milčec 1989:[bez pag.]). Jačanjem plemićkih i velikaških obitelji polovicom 18. stoljeća, pisani tragovi upućuju da se u Zagrebu plesalo ponajviše u plemićkim gornjogradskim aristokratskim palačama. Osim u kućama zagrebačkih plemića, plesalo se i kod gradskog suca Krajačića, u Banskim dvorima na Markovu trgu pa čak i kod biskupa na Kaptolu. Grofica Maria rođena Stubenberg, supruga banskog namjesnika Ludviga Erdödyja, priređivala je sredinom 18. st. krabuljne plesove (Premerl 1974:139). Podaci u kronici Annuae Baltazara Adama Krčelića govore da je prve poznate pokladne zabave i krabuljne plesove priređivala grofica Tereza Batthyány već 1754. godine. Međutim, Krčelić je prve plesove okarakterizirao "hramom razblude" i gnijezdom nemorala. Opisujući "žive slike",3 koje su u 18. stoljeću bile sastavnim dijelom plesnih zabava, kritizira "razvrat" i raskalašenost "gdje se čovjek igrao sa ženama, uvlačeći svoje noge među njihove, tako da su se njegove noge nalazile među nogama žena, i to jedna noga između nogu jedne žene, a druga između nogu druge" (Krčelić 1952:129-130). Franjo Bučar, opisujući svakidašnji život i običaje starog Zagreba, bilježi da su kućne zabave i plesove u svojim plemićkim kućama priređivali grof Ljudevit Vranyczany na Zrinjskom trgu, njegov brat barun Vladimir Vranyczany-Dobrinović u svojoj palači na uglu Berislavićeve i Gajeve, Vladimir Halaper pl. Sigetski u ulici Vatroslava Lisinskog i drugi (usp. Milčec 1989:16). Budući da su plesne zabave bile novost u tadašnjem društvenom i zabavnom životu Zagreba, nailazile su na razne otpore, osude i kritike te su prolazile, kao i svaka novost, proces bržeg ili sporijeg prihvaćanja. Međutim, plesne zabave ubrzo postaju moda i mjesto gdje su vladajući zagrebački slojevi provodili svoj društveni život. Kroničar Dragutin Hirc bilježi da je krajem 18. stoljeća, u želji da bude "spektabilis, svatko čeznuo za redutom ili u kazalište" (Hirc 1987:100). Građani su pak posjećivali vlastite "purgarske plesove" koji su se održavali u gostionicama i kavanama. Iz podataka o plaćanju općinskih pristojbi za te priredbe doznajemo da je u jednoj pokladnoj sezoni oko godine 1780. u više gostionica održano nekoliko "balova" sa stotinama posjetitelja. Spominje se da su takve priredbe održavane u gostionici koju je na središnjem donjogradskom trgu Harmici držao u vlasništvu barun Magdalenić (Karaman i Kampuš 1994:146). S južne strane zagrebačke Harmice bilo je više krčmi u kojima se "jelo i pilo dan i noć, plesalo, pjevalo, uz bajs i cilik gusala, halabučilo se, a došlo je često i do šaka, jer je bilo u krčmama i sumnjivih osoba i zagrebački panduri imali su tu više posla, nego u cielom Zagrebu. Nije se plesalo po podu, već po nabitoj zemlji" (Hirc 1987:138). Do ilirskog pokreta, kada se staleži više povezuju, plesne su se zabave održavale pretežno zasebno, odnosno posebno za građanstvo i posebno za plemstvo. Mijo Krešić u svojoj Autobiografiji piše da je "aristokracija u Zagrebu svoje zabave isključivo za sebe imala u neznatnih prostorijah, a građanstvo se istom u novo sagradjenoj strieljani, u maloj dvorani i neuglednih pobočnih sobicah bez dovoljnog komforta sastajalo. Prije nije imao Zagreb lokaliteta do dvorane 'Hajde de problemus' u Kaptolu i 'Paradeisl' u Jurjevskoj ulici, kasnije u redutnoj dvorani u kazalištu" (Krešić 1898:69). U organiziranju karnevalskih svečanosti isticao se zagrebački kavanar Pley, koji je organizirao plesove i za plemstvo i za građanstvo. Godine 1786. zakupio je veliku dvoranu palače Vojković (u Matoševoj ulici 9) za "otmjene plesove", a dvoranu općinske vijećnice za zabavu pučana. Ukupno je Pley te sezone održao 30 priredbi koje je posjetilo oko dvije i pol tisuće gostiju (Karaman i Kampuš 1994:146). Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
