Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ivancerovac

Marketing

Zagrebački plesni prostori


Neki veseli grad, taj naš stari Zagreb i neki veseli ljudi, naše bake i
djedovi. Na sve strane druženja, zabave, igre, plesovi... (Milčec
1989:[bez pag.]).


Jačanjem plemićkih i velikaških obitelji polovicom 18. stoljeća, pisani tragovi
upućuju da se u Zagrebu plesalo ponajviše u plemićkim gornjogradskim
aristokratskim palačama. Osim u kućama zagrebačkih plemića, plesalo se i
kod gradskog suca Krajačića, u Banskim dvorima na Markovu trgu pa čak i
kod biskupa na Kaptolu. Grofica Maria rođena Stubenberg, supruga banskog
namjesnika Ludviga Erdödyja, priređivala je sredinom 18. st. krabuljne
plesove (Premerl 1974:139). Podaci u kronici Annuae Baltazara Adama
Krčelića govore da je prve poznate pokladne zabave i krabuljne plesove
priređivala grofica Tereza Batthyány već 1754. godine. Međutim, Krčelić je
prve plesove okarakterizirao "hramom razblude" i gnijezdom nemorala.

Opisujući "žive slike",3 koje su u 18. stoljeću bile sastavnim dijelom plesnih
zabava, kritizira "razvrat" i raskalašenost "gdje se čovjek igrao sa ženama,
uvlačeći svoje noge među njihove, tako da su se njegove noge nalazile među
nogama žena, i to jedna noga između nogu jedne žene, a druga između nogu
druge" (Krčelić 1952:129-130). Franjo Bučar, opisujući svakidašnji život i
običaje starog Zagreba, bilježi da su kućne zabave i plesove u svojim
plemićkim kućama priređivali grof Ljudevit Vranyczany na Zrinjskom trgu,
njegov brat barun Vladimir Vranyczany-Dobrinović u svojoj palači na uglu
Berislavićeve i Gajeve, Vladimir Halaper pl. Sigetski u ulici Vatroslava
Lisinskog i drugi (usp. Milčec 1989:16).

Budući da su plesne zabave bile novost u tadašnjem društvenom i
zabavnom životu Zagreba, nailazile su na razne otpore, osude i kritike te su
prolazile, kao i svaka novost, proces bržeg ili sporijeg prihvaćanja. Međutim,
plesne zabave ubrzo postaju moda i mjesto gdje su vladajući zagrebački
slojevi provodili svoj društveni život. Kroničar Dragutin Hirc bilježi da je
krajem 18. stoljeća, u želji da bude "spektabilis, svatko čeznuo za redutom ili
u kazalište" (Hirc 1987:100).

Građani su pak posjećivali vlastite "purgarske plesove" koji su se
održavali u gostionicama i kavanama. Iz podataka o plaćanju općinskih
pristojbi za te priredbe doznajemo da je u jednoj pokladnoj sezoni oko godine
1780. u više gostionica održano nekoliko "balova" sa stotinama posjetitelja.

Spominje se da su takve priredbe održavane u gostionici koju je na središnjem
donjogradskom trgu Harmici držao u vlasništvu barun Magdalenić (Karaman
i Kampuš 1994:146). S južne strane zagrebačke Harmice bilo je više krčmi u
kojima se "jelo i pilo dan i noć, plesalo, pjevalo, uz bajs i cilik gusala,
halabučilo se, a došlo je često i do šaka, jer je bilo u krčmama i sumnjivih
osoba i zagrebački panduri imali su tu više posla, nego u cielom Zagrebu.

Nije se plesalo po podu, već po nabitoj zemlji" (Hirc 1987:138).
Do ilirskog pokreta, kada se staleži više povezuju, plesne su se zabave
održavale pretežno zasebno, odnosno posebno za građanstvo i posebno za
plemstvo. Mijo Krešić u svojoj Autobiografiji piše da je "aristokracija u
Zagrebu svoje zabave isključivo za sebe imala u neznatnih prostorijah, a
građanstvo se istom u novo sagradjenoj strieljani, u maloj dvorani i
neuglednih pobočnih sobicah bez dovoljnog komforta sastajalo. Prije nije
imao Zagreb lokaliteta do dvorane 'Hajde de problemus' u Kaptolu i
'Paradeisl' u Jurjevskoj ulici, kasnije u redutnoj dvorani u kazalištu" (Krešić
1898:69). U organiziranju karnevalskih svečanosti isticao se zagrebački
kavanar Pley, koji je organizirao plesove i za plemstvo i za građanstvo.
Godine 1786. zakupio je veliku dvoranu palače Vojković (u Matoševoj ulici
9) za "otmjene plesove", a dvoranu općinske vijećnice za zabavu pučana.
Ukupno je Pley te sezone održao 30 priredbi koje je posjetilo oko dvije i pol
tisuće gostiju (Karaman i Kampuš 1994:146).

Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost

Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA
Autorica: IVANA KATARINČIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

Post je objavljen 07.05.2008. u 07:00 sati.