Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
18.04.2008., petak
GLAZBA KAO SIMBOL PROMJENE KULTURNIH VRIJEDNOSTI
|
Popularna kultura, u suvremenom smislu, nastajala je usporedno s formiranjem mladenačkih glazbenih supkulturnih stilova, najprije u SAD-u, a zatim i u ostalim otvorenijim dru- štvima. Razvoj supkultura omogućio je formiranje individualnog i grupnog identiteta naspram dominantne kulture. Supkulture su stvorile svoje vlastite norme, način ponašanja, glazbu, ples, estetiku. Pojavu tih specifičnih oblika izražavanja kao oblika vlastite posebnosti omogućile su najvažnije dru- štvene promjene koje su se počele događati neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. To se posebno odnosilo na sve veću socijalizaciju kapitalističkoga društva, znanstveno-tehničke revolucije i jačanje države socijalnoga blagostanja. Do- šlo je do ključnih promjena u sustavu obrazovanja uvođenjem obaveze završavanja srednje škole kao nužnog uvjeta za zasnivanje radnog odnosa. Rezultat ekspanzije visokoga školstva bio je produžavanje omladinskoga statusa za većinu mladih ljudi. Pojava mass-medija i sve razgranatije industrije zabave kao logične posljedice omogućili su stvaranje masovne kulture, segmenti koje postaju glavna preokupacija mladih u oblikovanju slobodnoga vremena. Sve veća diskrepancija između elitne i narodne kulture, gdje prva postaje zatvorena, a druga odumire pod utjecajem novoga urbanog načina života, uvjetuje potragu za novim obrascima razmišljanja i djelovanja (Juvančić, 1997.). Iako supkulture općenito nisu nužno određene isklju- čivo glazbenim stilom koji se preferira, upravo se glazbene supkulture najčešće shvaćaju kao sinonim za supkulture uop- će i označuju novi svjetonazor mladih te promjene njihova društvenoga položaja i uloge (Juvančić, 1997.). Popularna glazba, a posebno rock and roll, na čijim se temeljima kasnije razvija niz glazbenih pravaca i stilova, postali su medij kojim se prenose i stvaraju nova kulturna zna- čenja i simboli, rastvaraju stara pravila i formiraju nove kon- vencije. Naraštaj koji je odrastao uz rock and roll dobio je priliku kroz novi medij izraziti sve ono što ga opterećuje i okupira. Nosioci tih novih kulturnih stremljenja, neraskidivih s glazbom, činili su difuznu grupu iz različitih građanskih slojeva i dobnih skupina, no mladi su ljudi ipak prevladavali. Poglavito kroz glazbu, oni su izražavali nesnošljivost prema konvencionalnom građanskom načinu života, bili su u opoziciji prema svakoj normi te su ekstravagantnim načinima izraza skretali pozornost na sebe. Eksperimentiralo se novim formama i idejama kao kritikom rutine. Ono što je određivalo tu kulturu mladih bilo je zajedničko iskustvo koje je stvorilo zajednički problem i različita rješenja (Juvančić, 1997.). Vrijednosti su zajedničke jer su i iskustva zajednička, a glazba kao središnji dio društvenoga sustava mladih bila je simbol njihova povezivanja i niza međusobno povezanih vrijednosti. Glazba je važna jer je sredstvo kojim grupa definira sebe i svoj odnos prema ostatku svijeta (Frith, 1987.). Postupno prilagođavanje, a i ublažavanje novih radikalnih kulturnih tendencija, dovelo je s vremenom do omasovljivanja i općega prihvaćanja novoga vrijednosnog sustava, koji će postati dominantan oblik ponašanja i življenja (i to ne samo za mlade koji su u početku bili glavni nosioci promjena). Daljnji razvoj popularne glazbe kreće se prema pluralizaciji i spajanju svih stilova koji su nastajali uz rock. Glazba je postupno izgubila ideološku pozadinu i značenja koja je nekad nosila te postala pretežno zabavnoga karaktera, a rock and roll je izgubio svoje počasno mjesto i izjednačio se s drugim glazbenim stilovima. Bez obzira na pokušaj da se punk proglasi novom glazbom sedamdesetih godina 20. st. koja odražava svijet i raspoloženja mladih, opravdana je sumnja u autentičnost njegove socijalne pozadine, misli B. Miloš. Svoju tvrdnju potkrepljuje i analizama S. Fritha, koji smatra da se punk nemože smatrati glazbom radničke klase i istinskim odrazom proleterske spontanosti. Po njegovu mišljenju punk nije proizvod radničke klase, nego samo glazbena vrsta koja je svoju tematiku crpila iz njezine besperspektivnosti, očaja i dosade (Frith, 1988.). Oni su igrali ulogu anarhista, ali nezadovoljstvo postojećim bilo je afektirano (Milo{, 2002.). Potkraj sedamdesetih godina 20. stoljeća, kada počinje nova faza popularne glazbe, ona gubi svoje središnje mjesto nosioca popularne kulture i izjednačava se s ostalim popularnim umjetnostima, kao što su npr. film i moda, a time se sustav vrijednosti u popularnoj kulturi stubokom mijenja. Kako su radikalne, avangardne ideje i pokreti izgubili na intenzitetu i važnosti i više se nisu posebno isticali kao sredi- šnji čimbenici kulturnih promjena, njihovi nosioci ubrzo su se stopili s umjerenijom i pasivnijom "šutljivom večinom" (Ju- vančić, 1997.). Ta "šutljiva većina" uvijek je kaskala za "supkulturnom elitom" i nikad nije aktivno sudjelovala u formiranju novih kulturnih svjetonazora koji su gradili popularnu kulturu. Njihov konformizam i kompromisni stavovi očitovali su se i u glazbeno-estetskim preferencijama, koje su bile orijentirane uglavnom na masovne i komercijalne stilske varijante bliske lakoj zabavnoj glazbi. Masovno kupovanje i sve veća potrošnja upravo toga tipa glazbene produkcije, sad potpuno oslobođene ideološke pozadine i progresivne estetske forme, postupno su doveli do potpunoga prevladavanja tržišnih zakona u razvoju popularne glazbe i popularne kulture uopće. Glazba postaje još samo jedan u nizu robnih proizvoda zabavne industrije koji teče k ujednačavanju i spajanju, a ujednačavanja unutar glazbe uglavnom su brisala razlike između zabavne, s jedne, i angažirane glazbe, s druge strane. Glazba gubi svoj inovativno-estetski i svjetonazorni orijentir i sve manje teži standardima visoke kulture, a na općem kulturnom planu promjene se iskazuju padom utjecaja glazbe na popularnu kulturu. Međutim, bez obzira na gubitak mitskoga statusa, popularna glazba i dalje ima važnu ulogu u razvoju popularne kulture i umjetnosti. Premda je uglavnom tržišno uvjetovana i svedena na "bezvrijedni kulturološki ritual" (Juvančić, 1997., 104), popularna glazba i dalje pronalazi načine da bude poticaj i izvor osmi- šljenoga i kvalitetnoga sustava vrijednosti, kreativnosti i kritičke estetičke prosudbe. Manji, ali ne i nezamjetan, dio te goleme glazbene produkcije odnosi se na glazbena djela neupitne estetske i kulturne vrijednosti, koja su rezultat ozbiljnoga umjetničkog rada glazbenika različitih stilova popularne glazbe. To su skladatelji i izvođači nerijetko klasičnoga glazbenog obrazovanja koji svojim radom predstavljaju težnju prema visokim glazbenim kriterijima, neovisnim o tržišnim standardima. Kao i visoka kultura, njihova djela propituju postojeće društvene i estetske kriterije. Prenosimo: Hrčak U nastavcima, radi bolje preglednosti, prenosimo znanstveni rad:O KULTURNOJ KRITICI POPULARNE GLAZBE Autor: Rašeljka KRNIĆ Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb E-mail: Rašeljka.Krnic@pilar.hr |
