Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
19.02.2008., utorak
NARICANJE U HRVATSKOJ U POVIJESNOM KONTEKSTU IV.
|
I nakon ukopa, kad su nedjeljama poslijepodne posjećivale grobove, naričući su "razgovarale" s pokojnicima. Svjedoči o tome više izvora. Primjerice, Alberto Fortis u svom putopisu Put po Dalmaciji iz 1774. godine u poglavlju o životu i običajima Morlaka navodi kako su se žene tom prigodom naričući ispričavale pokojnicima ako su izostale posjetiti ih, pitale ih o prebivanju na onome svijetu, obavještavale ih o novostima na ovome svijetu (Fortis 1984:62). Kao jezik komuniciranja s umrlima naricanje je imalo nekoliko važnih funkcija. Čini se da je prvotna funkcija naricanja bila magijska – dušu pokoj- nika trebalo je valjano otpremiti na drugi svijet (usp. Perić-Polonijo 1996:393). Naricanjem se opraštalo od pokojnika i time pomagalo njegovoj duši da se smiri i lakše ode u svijet mrtvih. Na tu funkciju posebno upućuju stariji zapisi naricanja, u kojima nema zazivanja umrloga da se vrati i ne napušta ovaj svijet. Naprotiv, u njima se spominje grob kao njegov novi dom, a smrt kao putovanje na drugi svijet. Vjerovanje da se dušama umrlih može olakšati prelazak u svijet mrtvih, ali i spriječiti njihov povratak u svijet živih, u pozadini su i drugih radnji i postupaka koji su se izvodili ili se i danas izvode u sklopu posmrtnih običaja. Primjerice, u Turopolju bi se širom otvarali prozori da duša umrlog ode na onaj svijet. Prekrivala bi se ogledala da se duša slučajno ne ugleda, uplaši svojih grijeha i pobjegne. Neposredno po nečijoj smrti nije se smjelo naricati da se umrli slučajno ne bi probudio (Huzjak 1978:151, 153). Na otoku Zlarinu se jastuk koji se stavljao pod glavu mrtvaca punio slamom, a ne perjem jer bi mu ono omogućilo da leti te da se vraća i uznemiruje ukućane. S istom su se svrhom na nogama umrloga zašile zajedno čarape (da ne može hodati i vraćati se), a za svaku sigurnost za sprovodom se prolilo još i malo vode (Rajković 1981:235; v. i Grbić 2001:460-462). U nekoliko nastavaka, zbog lakše preglednosti prenašamo tekst "Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom kontekstu" Grozdane Marošević. Prenosimo:Narodna umjetnost |
