Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
19.01.2008., subota
Razgovor Günthera Pecoviusa sa Sergiuom Celibidacheom IX
|
Celibidache dirigira Beethovenovu 9. sinfoniju, završni zbor "Oda" PECOVIUS: Jeste li sretan čovjek? CELIBIDACHE: Veoma. Znate, u meni se pojavila sreća, kad je iščezla sumnja, kad je iščezla ta ideja interpretacije (moglo bi se to izvesti ovako ili onako). - Baš tada uvidio sam da postoji zakonitost kojoj se svi pokoravamo - tada je sve bilo gotovo. Tada sam bio na pravom putu. PECOVIUS: Ali rijetko se čuje da netko kaže da je sretan. CELIBIDACHE: Da, već prema tome što razumijete pod srećom. Ja nemam ambiciju da odem na Mjesec. Pa ništa mi ne fali! Znam što ću raditi sutra, što mi je činiti za dva tjedna, i sve dotle dok se radi o meni, apsolutno sam sporazuman sa svime. Pred trideset godina nisam znao da ću doći do svoje osamdesete. Božji dar! Vrlo sam s time sporazuman. I to da mi je dopustio da sve moje sposobnosti još uvijek ostanu intaktne, to je dar Božji. Pa kako se onda može biti nesretan? Zbog čega? PECOVIUS: Jeste li doista postigli sve što ste zamislili u životu? CELIBIDACHE: Da, sve osim ovog pitanja s dirigentima. Bio bih rado obrazovao 15-20 mladih ljudi i upoznao ih s bogatstvom što ga predstavlja jedan orkestar, ali mi to nije uspjelo. PECOVIUS: Je li to bilo zato što nije bilo interesa kod učenika? CELIBIDACHE: Ne, u prvom redu bilo je to što sam ja siromašan i nisam prodajom ploča došao do potrebnog novca, ali to nisam ni htio, pa tako nismo mogli imati orkestar s kojim bi se mogli držati dirigentski tečajevi, jer kako ćete to bez orkestra? PECOVIUS: Ali ste ipak držali tečajeve za dirigente. CELIBIDACHE: Sve je to bilo pogrešno, jer se nije mogao postići pravi orkestralni zvuk. A onda i to kad svaki dirigent dirigira samo pet minuta na dan, pa što je to? - Ništa. PECOVIUS: Vi redovito držite kurseve u Mainzu? CELIBIDACHE: Da, ali to je nešto drugo, to je fenomenologija. To nije za dirigente. PECOVIUS: U Vašem mlinu na jugu Francuske, tamo ste držali dirigentske tečajeve, zar ne? CELIBIDACHE: Kad ne možemo ništa drugo, onda skupimo malo novca, sastavimo orkestar od dvadesetak ljudi, i onda tu radimo ono što možemo. Ali kako s orkestrom od 20 ljudi mladim ljudima, mladim dirigentima objasniti što je to brucknerovski orkestar i kako se takav orkestar treba tretirati? PECOVIUS? Pa zar se ne može reći da se ta dva zanimanja u konačnici isključuju: ili ste značajan dirigent, ili ste pak značajan dirigentski pedagog. CELIBIDACHE: Značajan dirigent prije svega je čovjek. I kao čovjek on nije ništa drugo nego netko tko osim dirigiranja još i predaje dirigiranje. To je taj isti čovjek koji dalje prenosi ono što je iskusio u orkestru. To uopće nisu dvije odvojene stvari. I tu je opet u pitanju dualnost. PECOVIUS: Ne, ja mislim čisto na utrošak vremena. CELIBIDACHE: Vremena bih imao. Ionako sad imam vremena. Zovem ljude da dođu ovamo, u ovu sobu. Oko petnaestak ljudi - i onda razgovaramo o teorijskim problemima. Ali je to nesavršeno. Mi smo siromašni i nemamo mogućnosti da se time bavimo onako kako bismo to mogli. Prenosimo:wam |
