Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
17.01.2008., četvrtak
Razgovor Günthera Pecoviusa sa Sergiuom Celibidacheom VII
|
I S P O V I J E S T D R U G O G M A E S T R A Sergiu Celibidache (1912-1986.), jedna od najizrazitijih osobnosti u cjelokupnoj povijesti dirigiranja, čovjek izuzetne duhovne snage i izobrazbe koja se osim matematičke komponente čvrsto filozofski profilira u okružju Husserlove fenomenološke metode - taj istinski služnik muze Euterpe, skroman u svemu, samo ne u očitovanju izuzetne glazbeničke samosvijesti - Sergiu Celibidache sažima u jednom intervjuu svoje najvažnije životne poglede. Povodom 80. rođendana u njegovu radnom kabinetu u Münchenu posjećuje ga dobro informirani glazbeni publicist Günther Pecovius. No taj intervju, rađen za potrebe Sjevernonjemačkog radija (NDR) iz Hamburga, svakako zaslužuje daleko veći publicitet od jedne radijske emisije. To su osjetili vrijedni diskografski poslenici koji nam sukcesivno podaruju kompaktne ploče s antologijskim izvedbama što ih potpisuje taj Drugi maestro, kako ga s obzirom na svojedobnu nenaklonost sudbine često vole nazivati glazbeni kritičari i publicisti. I našim glazboljubivim čitateljima pruža se prilika da prouče ovaj neuobičajeni intervju, da iz maestrovih usta saznaju što i kako on misli o sebi i svom dirigiranju, o suvremenoj izvođačkoj praksi, o Bruckneru, Bachu, Mozartu i Mahleru te o još mnogim drugim stvarima. Njegov sugovornik dovoljno je provokativan, premda potkraj razgovora nalazi načina da velikom maestru izrazi divljenje bez pridržaja. Pročitajte stoga ovaj razgovor koji vas neće zapljusnuti brdom činjenica i teorijskih razglabanja. Umjesto toga zapahnut će vas nepatvorena maestrova ljudskost u kojoj su zenbudistički mir, balkanska strastvenost, zapadnjačka naobraženost i izvorna muzikalnost, četiri glazbala neponovljiva kvarteta koji se jednostavno zove Sergiu Celibidache! ________________________________ Celibidache dirigira Brucknerovu 9.sinfoniju PECOVIUS: Njemački znaci prije svega: Bruckner? CELIBIDACHE: Ne, dragi moj, to je krivo. Nema nijedne konotacije koja bi to mogla definirati. Ono što se zove njemačko - pa to je samo doživljivo; i kad mi Vi kažete: Goethe je velik pjesnik! - i ako u njemu ne primijetite to njemačko, onda se čudim da ga smatrate velikim pjesnikom. A baš je to slučaj za svakog stranca. PECOVIUS: Ne, mislim reći: pogledao sam jednom popis svih Vaših izvedaba što ste ih poduzeli s Münchenskom filharmonijom. I tu sam, ako se ne varam, ustanovio da ste od svih njemačkih skladatelja najviše izvodili Brucknera. CELIBIDACHE: Zato postoji drugi razlog. Vidite kako je dobro da o tome govorimo. Mi slovimo danas kao najbolji brucknerovski orkestar. Ako odete na putovanje npr. u Japan ili u Ameriku i tamo s jednom Brucknerovom simfonijom postignete čudesno divan uspjeh i donesete ga sa sobom kući, što mislite o sljedećem putovanju, kako će ono izgledati, tko će htjeti čuti nešto drugo osim Brucknera? Nema nijednog agenta koji ne bi htio imati Celibidachea s Münchenskom i Brucknerom. To je objašnjenje. PECOVIUS: Ali ja sam sada pomalo razočaran tim objašnjenjem. CELIBIDACHE: Da. PECOVIUS: Ako Vi svoje izvedbe Brucknera činite ovisnima o željama agenata...? CELIBIDACHE: Pa posve je razumljivo da moramo živjeti. Što onda? PECOVIUS: Ali Vi ste na takvom glasu i imate takav orkestar s kojim možete sebi dozvoliti... CELIBIDACHE: Ali to ja sebi ne mogu dozvoliti, jer u protivnom nema turneja. Mi moramo putovati, moramo dokazivati da smo mi taj orkestar koji sada tu muzicira. Gdje je tu razočaranje? Moramo prodavati ono što se kupuje, ili možda ne? Ili bismo možda s Mozartom toliko postigli, dakako kod specijalista, ali ne i kod širokih masa. |
