Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
14.01.2008., ponedjeljak
Razgovor Günthera Pecoviusa sa Sergiuom Celibidacheom IV
|
Celibidache dirigira Mozarta i Schuberta PECOVIUS: Nije li pitanje tempa također pitanje starosti interpreta, u ovom slučaju dirigenta? CELIBIDACHE: Može biti. Ja to nisam proučavao, a nisam to ni primijetio. PECOVIUS: Mislim reći: koliko se možda sjećate? CELIBIDACHE: Vidite, u starijoj dobi svaki dirigent malo slabije čuje. Kod mene, na primjer, to nije slučaj. Nedavno sam to dao prekontrolirati. Za mene je bogatstvo danas još veće na temelju iskustva. Onda ima još više šanse da za razliku od onoga što je činio mladi Celibidache i danas uzmogne nastati neki nov, važan tempo. PECOVIUS: Tu smo, dakle. Mladi Celibidache je katkada imao i neki drugi doživljaj. CELIBIDACHE: Pa svakako. Ja nisam rođen takvim kakav sam danas. PECOVIUS: No Vi biste u svakom slučaju rekli: to je uvijek bio pravi tempo? CELIBIDACHE: Meni se učinio ispravnim onda kad sam to radio. To da nije bio pravi, veoma je malo vjerojatno. Ali ipak je moguće da sam uzimao i kriva tempa, ukoliko nisam mogao promatrati sveukupnu raznolikost, jer je nisam bio u stanju opaziti u cijelosti. PECOVIUS: Zamislivo je, međutim, i to da je mladi Celibidache također pogodio tempo što ga je zamišljao Beethoven? CELIBIDACHE: To je apsolutno moguće. PECOVIUS: Mislim ipak da suca u ovim stvarima nikad nećemo imati. CELIBIDACHE: Ne, jer muzički čin nije prenosiv. To je apsolutnost u samoj sebi. PECOVIUS: Apsolutnost koja je čvrsto spojena s ličnošću samog interpreta. CELIBIDACHE: To je nešto posve drugo. Možete nečiju pažnju zarobiti dugom kosom, pojavom kakva je bio, recimo, Knappersbusch; možete čovjeka zarobiti tisućama stvari; možete ga zarobiti reakcijom kao u slučaju Toscaninija koji je bio vrlo precizan dirigent, dok su svi dirigenti njegove generacije skupa s Furtwänglerom bili veoma neprecizni ljudi. Toscanini je, dakle, uveo tu apsolutnu preciznost u orkestar. To je veliko djelo, dirigentsko, doduše, ali ne i muzičko. PECOVIUS: Pročitao sam na jednom mjestu otprilike ovo: ono što je Furtwängler instinktivno prenio, Vi ste učinili razumljivim. Može li se to gledati na taj način? CELIBIDACHE: Ne. Znate, kad se kaže: gdje je razum, tu prestaje instinkt - to se ipak ne može tako razdvajati, a to sigurno ne dolazi ni od Furtwänglera. Ne može se reći da je on to radio instinktivno, ili da je to vodio intelektualno. PECOVIUS: Ali Vi na probama govorite Vašem orkestru vrlo opširno. |
