Celibidache dirigira Mozarta i Schuberta
PECOVIUS: Nije li pitanje tempa također pitanje starosti interpreta,
u ovom slučaju dirigenta?
CELIBIDACHE: Može biti. Ja to nisam proučavao, a nisam to ni
primijetio.
PECOVIUS: Mislim reći: koliko se možda sjećate?
CELIBIDACHE: Vidite, u starijoj dobi svaki dirigent malo slabije čuje.
Kod mene, na primjer, to nije slučaj. Nedavno sam to dao prekontrolirati.
Za mene je bogatstvo danas još veće na temelju iskustva. Onda ima još
više šanse da za razliku od onoga što je činio mladi Celibidache i danas
uzmogne nastati neki nov, važan tempo.
PECOVIUS: Tu smo, dakle. Mladi Celibidache je katkada imao i neki
drugi doživljaj.
CELIBIDACHE: Pa svakako. Ja nisam rođen takvim kakav sam danas.
PECOVIUS: No Vi biste u svakom slučaju rekli: to je uvijek bio
pravi tempo?
CELIBIDACHE: Meni se učinio ispravnim onda kad sam to radio. To da
nije bio pravi, veoma je malo vjerojatno. Ali ipak je moguće da sam
uzimao i kriva tempa, ukoliko nisam mogao promatrati sveukupnu
raznolikost, jer je nisam bio u stanju opaziti u cijelosti.
PECOVIUS: Zamislivo je, međutim, i to da je mladi Celibidache
također pogodio tempo što ga je zamišljao Beethoven?
CELIBIDACHE: To je apsolutno moguće.
PECOVIUS: Mislim ipak da suca u ovim stvarima nikad nećemo
imati.
CELIBIDACHE: Ne, jer muzički čin nije prenosiv. To je apsolutnost u
samoj sebi.
PECOVIUS: Apsolutnost koja je čvrsto spojena s ličnošću samog
interpreta.
CELIBIDACHE: To je nešto posve drugo. Možete nečiju pažnju zarobiti
dugom kosom, pojavom kakva je bio, recimo, Knappersbusch; možete
čovjeka zarobiti tisućama stvari; možete ga zarobiti reakcijom kao u
slučaju Toscaninija koji je bio vrlo precizan dirigent, dok su svi dirigenti
njegove generacije skupa s Furtwänglerom bili veoma neprecizni ljudi.
Toscanini je, dakle, uveo tu apsolutnu preciznost u orkestar. To je veliko
djelo, dirigentsko, doduše, ali ne i muzičko.
PECOVIUS: Pročitao sam na jednom mjestu otprilike ovo: ono što
je Furtwängler instinktivno prenio, Vi ste učinili razumljivim. Može
li se to gledati na taj način?
CELIBIDACHE: Ne. Znate, kad se kaže: gdje je razum, tu prestaje
instinkt - to se ipak ne može tako razdvajati, a to sigurno ne dolazi ni od
Furtwänglera. Ne može se reći da je on to radio instinktivno, ili da je to
vodio intelektualno.
PECOVIUS: Ali Vi na probama govorite Vašem orkestru vrlo
opširno.
Post je objavljen 14.01.2008. u 07:00 sati.