Dobro da ovo nisam vidila prije nekoliko godina, kad sam kupovala svoj prvi usb stick, ilitiga, "onaj štapić" kako sam pokušala objasnit prodavaču svoje želje.
Šta bi onda tek tražila? Imate li koje srčeko na lageru?
Ne znam kako drugi ljudi vide sami sebe, no ja sam zaostala. Shvatite ovo kako vam drago. Ja mislim na to kako odraz u ogledalu ponekad izgleda ko totalni stranac. More mi i bit. Kad imam običaj zaškiljit ili totalno zatvarat oči na sve šta mi se ne sviđa. Kad sam daleke '99 dala radit osobnu slučajno sam našla svoju prvu osobnu iliti u ono vrime ličnu kartu. Bijah vrlo zadovoljna, i ja i moj ego(manijak) ustanovivši da sam, i nakon toliko godina još uvijek jednako slatka i krasna. Izgledalo je da se nisam niš promijenila! Eeeee, ali danas.... Uuuuuu, danas!
Ja ne znam kako starenje žene nije zločin! Ne znam ni kako se uopće mogu čudit odrazu u ogledalu. Znam sigurno da sam bila prisutna u trenu kad sam otkrila da mi dlake rastu na mjestima di dlakama nikako nije mjesto. Ne ženskim dlakama! Bila sam tamo i kad su se pokazale prve sijede vlasi. Definitivno sam prisustvovala dok se tamanilo kolače, hamburgere, pizze i tako dalje i tako dalje. Sve sam ja to popratila ko švicarska. Nezainteresirani promatrač.
- O, vidi! Imaš brkove i bradu!
- O, vidi! Dobila si 25 kila!
Totalno ono...sa strane, ma ludo!
Tek na momente bi mi sinulo da nisam ja ona stara, da je ovo čudo tamo u ogledalu - JA!
To su bili momenti kad bi slučajno završila na nekoj fotografiji, filmu ili kad bi šopingirala. Kad su mi hlače ili košulja bili preuski a većeg broja nije bilo, moje rješenje je bilo - Nosit ću stare! I više nisam išla u kupovinu. E! Šta je bilo i praktično, uzevši u obzir da je negdje u to vrijeme započela i era totalne besparice.
Nekad sam jako volila jogging. Sa slušalicama na ušima guštala bi svaki dan po sat vremena. I sad se totalno doživljavam kao sportsku šinjoru, iako bi umrla sigurno da pretrčim sto metara.
Koliko god kila ja nakeljila na sebe, uvijek si govorim - Ma nema veze, to ću ja lako "skinut"! onda je došla ozljeda noge. Savjet dr-a da se kile "skinu". Naravno, ja sam nabacila još 25 komada. Pa je došla tromboza. Ili nešto slično. Uglavnom, nije dobro. Ali, ALI, ALI, ALI!!!! Nije ni blizu tako loše kako bi moglo bit.
Uvijek sam bila čeličnog zdravlja. Šta sam koristila da bi živila sve nezdravije šta sam bila starija. Osjećam da nemam više puno fore. Ako uopće imam imalo. Pa sad RAZMIŠLJAM! Mislim.
Smislila sam. Da uopće, ali UOPĆE nemam plan. Imam obrise nekoga plana. Ajde, bar to.
Tu ne smijem zaboravit demone. Ove svoje, osobne. Strah, neizvjesnost, sjećanja...itd itd. I oni su dio mene s kojim se do sad nisam naučila najbolje nosit. Ajde, ponekad mislim, ma mogu ja to. Onda opet nisam uvjerena...
Ponekad se volim, ponekad uopće ne.
Dobro. Vidit ćemo kako ću i šta ću smislit. Isplanirat.
Ela nema tih problema. Ljepa, najljepša! Zdrava hvala nebesima. Uz povremene panike zbog gutanja loptica, mala puca od zdravlja i energije. I veseli me. Kad sam u šetnji s Elom, smijem se ko dijete. Iskreno i glasno ...
ŠETNJA S ELOM
Dosta mi je. Fejsa da se razumimo! Odo tamo ko špijun, da bi špijunirala bliske mi duše. No ta jednostavna zadaća povampirila se i postala sam ovisnik o fejs igrici. Da, kažem jednoj i ponosna sam na to. Ljudi moji, koliko je vrijednih ljudi palo žrtvama tih igrica! Zelena, ovde si mi ti prva pala na pamet. Ne da ćeš ti ovo čitat, jer nemaš vremena. Farma se mora obrađivat, otoci širit, akvariji i restorani i..i...i...sačuvaj me.
ja više neću i neću.
A sad....malo će mi falit špijuniranje. No valjda ću uspit nagovorit familiju i prijatelje da mi slike šalju onako...staromodno...NA MEJL!
Ovih dana čekam siću s biroa. čekam ko...ozebal sunce! osim toga, smišljam projekte. čistit, prat, peglat...Nakupilo se toga dok sam ja bivala na fejsu
pokušavam se uvjerit da svaka planina izgleda puno veća i neprohodnija i nepokorivija - odozdola. Samo treba počet penjat se i malo po malo, budeš sve bliže sredini, pa i vrhu. Pokušavam si reć da će bit fakat prekokrasno kad stignem na vrh i kako ću onda tamo moć beljit se i skakat i plesat indijanske plesove i...kako li će tek krasno bit silazit niz tu planinu...pun pobjedničke slasti. A kad si jednu planinu već savladao, šta je popet se na sljedeću?!
Ovako si ja govorim i cipelom crtam krugove u zemlji tu, na dnu te moje planine. I zirkam prema gore, škiljim! pa si kažem: Penjanjem i planina postaje manja.
Pa, duboko dišući, idem ja. Korak po korak. Nadam se da neću prečesto posrnut.
A najviše se nadam da ću imat force dignut se svaki put. I krenut dalje. Mislit ću na to da je moja anđelina tu uz mene. Čvrsto ću ju uhvatit za ruku, držat ću se nje, moje najdraže.
A i Ela je tu. Moja velika mala ljubav.
Kažu ljudi da pogled s vrha mijenja način na koji gledamo svijet. Vjerujem. Bila sam blizu nekoliko puta, i sjećam se.
< | veljača, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun